Poštovane obitelji poginulih i umrlih pripadnika Brigade Kralja Tomislava,
-dragovoljci i veterani,
-predstavnici Udruga iz domovinskog rata,
-predstavnici Udruge stranih dragovoljaca,
-poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, gospodine Milanoviću,
-cijenjeni izaslanici predsjednika Vlade RH,
-načelniče općine Tomislavgrada, gospodine Ivane Buntiću,
-predsjedniče Vlade HB županije, Ivane Vukadine,
-predstavnici svih gradova i općina,
-predstavnici svih ratnih postrojbi koji nazočite ovome velebnom skupu,
-cijenjeni generali,
-časnici, dočasnici i vojnici,
-cijenjeni uzvanici i gosti,
-dragi nam prijatelji,
Zadovoljstvo mi je pozdraviti vas na početku današnje svečane akademije kojom obilježavamo 31. obljetnicu osnutka Brigade kralja Tomislava.
Počašćen sam, što pred ovim skupom danas mogu podsjetiti na naraštaje Hrvata koji su branili i obranili ove strateške prostore.
Posebno mjesto u ostvarenju tog cilja imala je naša brigada koja je stvorena s velikim elanom, ali sa skromna naoružanja i s puno hrvatskoga nacionalnog naboja i koja od svoga osnutka nije izgubila ni jednu bitku.
Okupili smo se, stoga danas, upravo da bismo podsjetili na tu hrabrost, na zajedništvo prožeto kohezivnošću koje nas je učinilo nepobjedivima u mnogim bitkama kroz koje je prošla ova postrojba.
Ovo nisu samo prigodne riječi ili floskule.
Ovo je istina sazdana na krvi naših najboljih kćeri i sinova.
Prisjetimo se samo pokojne Ljilje Zrno, koja je do smrti koračala s najhrabrijom ekipom ratnog saniteta na čelu s ratnim doktorom Josipom Ćozom Perić, koji su nama u prvim redovima bili oslonac za potrebitu zdravstvenu skrb kod izvršavanja borbenih zadaća.
Ili brojnih drugih bojovnika ove brigade koji su primjerom osobne žrtve krčili ratne staze.
Prisjetimo se i svih onih zapovjednika postrojbi koji nisu slali bojovnike u borbu, nego su ih vodili u boj i tako primjerom pokazali kako se srcem brani domovina.
Od prvih začetaka i ustroja Brigade kralja Tomislava, od generala Željka Šiljega i dalje kroz krvavi rat, svi zapovjednici su stradali izvršavajući borbene zadatke sa svojim ratnicima.
Sjetimo se pokojnog Jürgen Schmidt , stranog dragovoljca koji je poginuo na bojnom polju.
Ili svima poznatog generala Željka Glasnovića, teško ranjenog na bojištu Kupresa.
Ili pokojnog Ivana Ićole Mamića, dva puta ranjavanog u boju predvodeći svoju postrojbu, 13. bojnu HOS-a.
Ili zapovjednika, svima poznate postrojbe Šunjalice, koja je bez ikakve odgode i gubitaka u svojim redovima, izvršila sve borbene zadatke. (moje malenkosti).
Sjetimo se i svih onih, a danas zaboravljenih i odbačenih branitelja koji u potrazi za uređenijim društvima zapadnih zemalja, traže svoj komad kruha ili svoj komad neba.
Od 4.500 branitelja, koji su prošli kroz ovu postrojbu, koja je bila rame uz rame po ustroju najjačim gardijskim brigadama u Hrvata iz Domovinskog rata do preustroja u 79. DP, a koja je po meni u tada nekorektnom preustroju ostala bez bitnog oruđa, oružja i dijela ljudstva, a koja je ipak ostala na visini zadatka.
To se vidjelo u oslobađajućoj operaciji “Cincar”, koncem 1994. godine kada je oslobođen Kupres, a postrojba dobila zapovijed od generala Blaškića “preuzeti dostignute položaje od 1.GB ABB, desno – Kupreška vrata, lijevo – selo Rastičevo, po dubini – selo Olovo”!
Bili smo izručeni neprijatelju pred ciljnike pješačkog i topničkih naoružanja jer smo “pali na golu ledinu”, bez utvrđenih položaja ili uređenih skloništa za ljudstvo koje smo sami utvrdili i uredili za svoje bojovnike jer ih nismo imali od koga preuzeti.
Bolje rečeno, poslani smo u pakleno grotlo topničkih kanonada neprijateljskih snaga u selu Zlosela, koje je trebalo biti oslobođeno dubinom po dobivenoj zapovijedi.
Samo Božjom providnošću, hrabrošću i iskustvu ratnika koji su ostali vjerni svojoj postrojbi, spriječena je veća tragedija, ali postrojba je ipak pretrpjela gubitke.
Jedan poginuli, nekoliko ranjenih i dvojica zarobljenih od kojih jedan, pokojni vitez Marko Ćavar, nije preživio srpske logore smrti.
Postrojba je prošla sve oslobađajuće operacije Hrvatskih snaga, i to;
“Cincar”, “Zima 94”, “Skok 1”, “Skok 2”, “Ljeto 95”, istima stvaranih uvjeta za “Oluju”, te “Maestrala” i “Južnog poteza”.
Bili smo postrojba koja je u najjačem sastavu brojala oko 3.750 pripadnika, na ratištima operativne zone Sjeverozapadna Hercegovine, na oltar domovini od metka, granate ili oboljenja uzrokovanih ratom, do potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu, život je položilo 127 pripadnika naše postrojbe.
Njih 367 je ranjeno, oboljelo ili bilo zatočeno.
To je istina koja nam daje pravo i koja obvezuje svakog političkog predstavnika izabranog voljom naroda ove naše svete zemljice ,kako smo je tada zvali, Herceg Bosne, tražiti poštovanje te velike žrtve poginulih i osakaćenih bojovnika, da je s nama izgrađuju, a nikako međusobnim sukobima razaraju ovaj naš malobrojni ljudski resurs u ovako politički (ne)uređenoj BiH.
Kao što smo imali snagu zajedništva i hrabre bojovnike, dočasnike i časnike u nametnutom ratu, tako i sada u miru zaslužujemo najbolje između nas koji će nas povesti u nove pobjede.
Kako je onodobno, daleke 1991. godine u selu Ljubunčići kod Livna na skupu HDZ-a, rekao vječni ministar obrane, pokojni Gojko Šušak, citiram;
“…..birajte one koji će se izboriti i u Sarajevu i u Zagrebu za naš razvitak ovdje. Vi nećete puno dobiti….., moći ćete nositi hrvatsku zastavu sa sobom, ali vaš standard života, ako vas ne budu vodili oni koji su sposobni za voditi, bit će nepromijenjen.
I mnogi od vas, kao i mnogi od mojih susjeda, opet će morati po Njemačkoj i drugim mjestima.
To je ono što trebamo izbjeći…”, završen citat.
Izgleda mi, nismo izbjegli ove slutnje ili vizije velikog sina ovoga naroda.
Naša bitka još traje i mi koji volimo ovu zemlju i ove prostore, natopljene krvlju Hrvata, imamo snage u njoj živjeti i pobijediti.
Njoj se vraćati, u njoj umrijeti.
Cijenjeni ratnici, dragovoljci i veterani, dočasnici i časnici, kćeri i sinovi Kupresa, Posušja, Tomislavgrada i drugih općina i gradova Hrvatske i Herceg Bosne, braćo po oružju, tkz. strani dragovoljci, svi vi koji ste s nama dijelili strahote rata i dali svoj doprinos slobodi hrvatskog naroda kroz Brigadu kralja Tomislava iz Tomislavgrada, čestitam vam 31. obljetnicu osnutka.
Hvala na pozornosti i sretno svima!
U Tomislavgradu 1.srpnja, 2023.
Ratni zapovjednik Brigade kralja Tomislava:
puk. Ivan Stanić Švabo
Završetkom svečanog dijela priređeno je druženje branitelja. Dan Brigade kralja Tomislava“ iz Tomislavgrada se održava u sklopu duhovno-kulturne manifestacije „Dani sv. Nikole Tavelića“.
www.tomislavnews.com/Lj.Đikić/Hvidra Tomislavgrad
