Vedro je i sunčano u duvanjskom kraju, temperatura je oko 14 stupnjeva C, pa je ovo toplo jesensko vrijeme dušu dalo prošetati do Kologaja, gaja, do šumaraka i šume i brati šumske plodove koji su ljekoviti i od kojih je moguće pripremiti ukusne napitke, pekmeze, marmelade…za duge zimske dane.
Predstavljamo neke od njih, danas trnjine, koje su ove godine uistinu rodile
Trnjina – voćka iz davnina
Trnina (Prunus spinosa L.) u nas je poznata pod više naziva: trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva, grmulja i kukinja. Ona raste kao gusto razgranat grm s trnovitim ograncima, visok od jednog do pet metara. Listovi su razmjerno maleni (2 do 4 centimetra), a mnogobrojni sitni bijeli cvjetovi stoje pojedinačno ili po 2-3 zajedno i (u travnju i svibnju) prekrivaju čitave grančice – prije nego što trnjina prolista. Plod trnjine je plavkastocrna, sivkasto zamagljena, okrugla koštunica promjera 1-1,5 centimetar, iznutra mesnata i zelena. Trnina raste u gotovo cijeloj Europi (prema sjeveru je sve rjeđa) te u dijelu sjeverne Afrike. Plodovi trnjine počinju dozrijevati u kolovozu, ali ostaju na stablu i zimi jer se čvrsto drže na granama. Najčešće se beru prezreli – u prosincu, jer su tada najukusniji (nakon što ih nekoliko puta „opari“ mraz). Prezreli plodovi trnjine sadrže manje kiseline, a više šećera. Vijek stabla trnjine je oko 40 godina. Dokazano je da plodovi trnjine imaju lagano laksativno, a pripravci od cvjetova blago diuretičko djelovanje. Cvjetove i plodove trnjine možemo naći u sastavu raznih čajeva za mršavljenje i „čišćenje“ krvi te u čajevima koji se preporučuju kod oboljenja bubrega i mokraćnog mjehura.
Trninu su jeli i stari Rimljani.
Na temelju nekih nalaza sjemenki trnjine iz neolitika (najmlađeg razdoblja kamenog doba) zaključuje se kako je uporaba plodova tog divljeg voća za jelo prastara. Nalazi povijesnih istraživanja pokazali su kako su trnjine – kao voće – jeli i stari Rimljani. Primjerice, u Rumunjskoj trnjine beru u vrijeme zime – nakon što prezriju, i tada ih suše. U vrijeme Drugoga svjetskog rata u našim primorskim krajevima osušene trnjine služile su za dobivanje brašna. Od osušenih trnjina dobiva se i vrlo ukusan čaj. Kompot od jabuka, krušaka ili šljiva poboljša se ako mu dodamo žlicu osušenih plodova trnjine. Takvi voćni kompoti nisu samo ukusno jelo, već su i ljekoviti.
Sirup od plodova trnjine
Prezrele plodove trnjine (nakon što ih je „opario“ mraz) kuhamo dok ne postanu posve mekani te protisnemo kroz sito, gazu ili kroz gusto cjedilo. Dobiveni sok umiješamo s jednakom količinom cvjetnoga meda te ulijemo u staklene tegle i čuvamo na hladnijem i tamnom mjestu. Žličica pripravljenog sirupa, ujutro i navečer, jača želudac i pomaže kod gnojnih prištića u ustima (afte).
Čaj protiv umora
U litru ključale vode stavimo jušnu žlicu zdrobljenih plodova trnjine i kuhamo tri minute. Nakon toga posudu s čajem skinemo s vatre i ostavimo da se ohladi. Posve hladan čaj od plodova trnjine ocijedimo i popijemo ga (u više navrata, u laganim gutljajima) tijekom dana. Taj čaj pomaže za ublažavanje umora. Posebno se preporučuje sportašima i starijim osobama.
Trnjine u octu
Očistimo zrele plodove trnjine, odstranivši im peteljke. Zatim ih dobro operemo u hladnoj vodi i osušimo na zraku, prethodno ih obrisavši papirnatim ubrusom. Tako pripremljene trnjine stavimo u staklenku i zalijemo vinskim ili jabučnim octom (razrijeđenim po želji) te dodamo žličicu šećera, nekoliko zrna crnog papra i korijandara. Nakon mjesec dana kiseljenja, plodove trnjine služimo kao dodatak ribama i mesnim narescima – umjesto maslina. Ukiseljene trnjine čest su dodatak jelima u francuskoj kuhinji. U nas trnjine u octu imaju samo oni restorani koji teže posebnostima i različitosti od drugih ugostitelja, objava je s Zavoda za javno zdravstvo…
Sutra o gloginjama…
www.tomislavnews.com