U poplavi kojekakvih natjecanja, možda bi zanimljivo bilo organizirati SMOTRU poljoprivrednih proizvoda, na kojoj bi se proglasili najbolji, najveći, najzanimljiviji poljoprivredni proizvodi…
Iako sam prije desetak godina, a nakon tri desetljeća „bacila koplje u trnje“, odnosno motiku iz ruku, koja me je podobro namučila, a i njoj nije bilo lako u mojim rukama, naprosto smo se, stjecajem okolnosti, bavile jedan drugom, i danas mi je drago u jesen vidjeti plodove ljudskih ruku, i na sreću sve više strojeva, na Duvanjskom polju. Na njivama, u vrtovima, u voćnjacima, pa i, gle čuda, vinogradima!
Uvijek je bilo u duvanjskom kraju dobrih krumpira, nekada davno i kukuruza, dobro je rađao kupus…
Sjećam se da sam prije 40-tak godine pisala kao zanimljivost kako je prije 100 godina (sada 140) u duvanjskom selu Cebari bio pravi pravcati vinograd. Tu informaciju našli smo u nekim arhivskim zapisima i činilo nam se nevjerojatnim da grožđe može uspijevati u duvanjskom kraju (izuzimajući Viničko polje).
{gallery}krumpir{/gallery}
Danas, međutim, nikomu nije čudno da u ovomu kraju imaju dva prava, velika vinograda, u kojima grožđe najnormalnije dozrijeva. I mnogo je kuća, u gradu i duvanjskim selima, koja imaju lozu ispred kuće, koja dobro rodi!
Prije pedesetak godina malo tko je u duvanjskom kraju uzgajao mrkvu, peršun i mnogo drugo začinsko bilje. Danas, nema što nema, svakovrsno i povrće i začinsko bilje. I lijepo je to: vidjeti, mirisati, jesti…
Večeras smo prošetali Kolskom stranom i snimili uz put i šepurine koje su zrele za branje, i rodne jabuke, i lozu s crnim grožđem, a prošloga tjedna po duvanjskim njivama i povrtnjacima vadili su se krumpiri, kažu, rodili k’o nikada! A gotovo da se ne sjećam godine kada krumpiri nisu dobro rodili, ali da ih je bilo ovolikih i ovakvih oblika…!
I kupus u ovom kraju dobro rodi, kažu ima glavica teških i po 5-6 kilograma, a tikava teških i po 7 kg.
Lijepo je sve to vidjeti i imati, i hvala Bogu i vrijednim ljudima, duvanjski kraj nikada nije oskudijevao u hrani, uglavnom je to za vlastite potrebe. Danas mnogi imaju i viška, dakle, za prodaju.
Sjetih se sada Raosovih-Matanovih riječi iz kultne serije Prosjaci i sinovi:“ Ajmo do Duvna, kad nigdje nema u Duvnu ima!“, a nekada davno za Duvanjsko polje se govorilo da je žitnica Hercegovine i Dalmacije “Duvno-zlatno guvno“.
Sve ovo mi je večeras palo na pamet napisati kao argumente za prijedlog da se u Tomislavgradu, možda čak i na razini Hercegbosanske županije, potkraj rujna ili početkom listopada, najbolje u prvu nedjelju iza Svetog Frane, kada u polju nestane hrane, upriliči poljoprivredna SMOTRA poljoprivrednih proizvoda i to natjecateljskog karaktera. Nagrađivao bi se najveći, najteži ili najzanimljivijeg oblika krumpir, mrkva…Potom najteža glavica kupusa, najteža tikva i slično.
Bila bi to, jamačno, i posjećena, ali i korisna, poticajna Smotra, koju nije ni teško ni skupo organizirati.
Udruge poljoprivrednika, uz resorno županijsko ministarstvo i općinski odjel gospodarstva samo trebaju osmisliti sadržaj Smotre, uložiti malo truda i vremena i eto korisne, lijepe i zanimljive priredbe.
I natjecateljske, jer je uvijek bilo zanimljivije osvajanje prvih mjesta, rekorda, nagrada!
www.tomislavnews.com /Tekst: Ljuba Đikić/Foto: Lj. Đikić i Ivica Šarac
