Gotovo cijeli listopad je bio vedar, sunčan, topao, prekrasan, sve do jutros kada je kiša probila zoru, a oblaci prekrili nebo nad duvanjskim krajem.
I odjednom, naglo, prekrasna jesen pretvorila se u sumornu “mrtvu jesan”, pa smo svi nekako “pokisli”.
A Tomislavgrad je lijep i kišom okupan, oblacima natkriven, a uz dio iz Cesarićeve pjesme:
Ljubavno predvečerje
Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica.
Nenaslućene otkriva mi tajne
Taj predvečernji trenut, koji zgrnu
Sve blago čežnja u oči ti sjajne,
Sav miris ženstva u kosu ti crnu.
…………………………………………………..
www.tomislavnews.com
