Oblačno je, puše neki gadan vjetar s istoka, a neka duvanjska brda i planine polako oblače zimsko ruho: vunene šalove, duge gaće, pamučnu majice, a neke se još ne daju, još se ničim ne pokrivaju, k’o od majke su rođene…Iako, zima je na pragu!
Vran je je u bijeli šal zamotan!
Ljubuša i Jelovača utonule u pamuk
Vrlokuk k’o od majke rođen!
Tušnica isto gola i prkosna od sunčanog sjaja!
Gola je i Medina, pa se snimati nije dala!
Gledajući ova prekrasna brda i planine, a predzadnji je dan studenog, koje okružuju drago nam Duvanjsko polje, padoše nam napamet stihovi:
“Pođite misli na krilima zlatnim, pođite tamo u drage planine, gdje lelujaju lahori nam dragi, tamo čežnje nam je rodni kraj…” (Iz Verdijeve opere “Nabuco”)
Ugodna vam večer i zlatne snove snivajte!
