Nije ova ulica „Bogu iza nogu“, nije mračna niti u njoj žive „mračni tipovi“, ali je opasna za život, posebice za život djece
Godinama već pišemo o opasnoj ulici u samom središtu kraljevskog grada, o početku Ulice Bare, koja skreće od glavne duvanjske ulice, one Mijata Tomića, iza PC Baković, ili lakše-preko puta lijepe zgrade Šumarije Tomislavgrad. Taj uski i kratki, ali i dio glavne ulice, godinama je prijetnja svima koji ovuda prolaze ili u toj ulici žive. U ovoj ulici, u neposrednoj blizini opasnosti, živi desetero djece mlađih od deset godina, a koje roditelji ne smiju bez nadzora pustiti da se igraju ispred kuće, u ulici. Tom opasnom ulicom prolazi mnogo školske djece, koja tako skraćuju put do osnovne škole, a prolaze i građani do gradske tržnice, jer je taj put kraći. Tu zastaju, baš u tom prolazu, mnogi i ne sluteći kakva ih opasnost vreba. Ne iz neba, nego iz starog oronulog objekta, s čijega krova česta padaju cigle,kamenje, letve, staklo…
To rušenje i padanje opasnih predmeta s ruševine osobito je često za vrijeme kiše i većeg vjetra, čega u Tomislavgradu ne manjka. Tako je učestalo, gotovo svakodnevno, padanja kamenica bilo i prošle zime, ali i proljeće, a nekoliko puta djeca su pukim slučajem izbjegla opasnost.
Naravno da očevi i majke, djedovi i bake, odnosno stanovnici ove ulice, ne promatraju to mirno. Više su puta do sada išli u općinu, u nadležne službe, intervenirali, žalili se, molili, ali odgovorni su ostajali slijepi i gluhi za ovaj problem, za ovu opasnost po živote građana. Stanari su se žalili i medijima, mi smo pisali i objavljivali tekstove(ovo je treći put) o ovom problemu, ali-nitko ništa ne poduzima?
Stanovnici koji žive u opasnoj ulici sami bi pokušali riješiti problem, ali kako kad nemaju ovlasti rušiti tuđi objekt? Čiji? To se bez babe gatare ne zna!
Po nama dostupnim informacijama objekt je bio, možda još jest, u vlasništvu propalog TP „Delma“ (ugostiteljstvo, nekadašnja kavana „Ribar“), dakle, istog onog poduzeća u čijem je vlasništvu bila i Robna kuća, ruglo udaljeno od ovog objekta stotinjak metara, s druge strane ulice, ali i ono u središtu grada. Neki, pak, tvrde, da je ovaj objekt „u paketu“ s Hotelom Tomislav privatiziran? I da je utvrđivanje vlasništva godinama na sudu, a sucima se i ne žuri?!
{gallery}josko-zidine{/gallery}
Danas, kada smo snimili ove fotografije, su nam stanari ispričali kako su se ponadali da će s radovima na izgradnji kanalizacije u glavnoj ulici riješiti i problem ovog objekta, jer su strojevi svaki put potresali ove zidine, a opasni predmeti letjeli na ulicu. No, oni koji su rukovodili ovim radovima rekli su da su sretni što su završili posao oko ovog opasnog objekta, a da sve ostalo nije njihova briga. Vjerojatno nije, ali nečija jest! Kao, uostalom, i problem strašila od Robne kuće, koje je opasnost za stanovnike godinama.
Ma koliko se činilo nevjerojatno, opasniji je ovaj ruševni objekt od Robne, jer se Robna može zaobići, ali kroz ovaj prolaz u Ulici Bare ljudi moraju prolaziti. Kad s Robne lete opasni predmeti najčešće prolaznici mogu to vidjeti i izbjeći, a u prolazu je nemoguće, osim ako pogledom ne kružite visoko, a tada ne vidite kuda hodate.
Mi po treći put, a na molbu stanara, posebice zbog djece, javno ukazujemo na ovaj problem, koji se, uistinu, mora pod hitno riješiti!!! Dok ne bude kasno!
www.tomislavnew.com
