Duvanjke i Duvnjaci, tridesetogodišnjaci i oni stariji: Sjećate li se prve duvanjske šetnice-šetališta, od hotela do Smrtonjića kuća!?
Kakva je to radost bila kada je izgrađeno prvo šetalište, prva duvanjska šetnica uz glavnu ulicu: asfaltirana, drvored uz nju, klupe za sjedenje, korpe za otpatke, zabranjeno vozilima…
I šetali su mladi, zagrljeni, umirovljenici vukli teške korake i svako malo počivali na klupama, mladi bračni parovi gurali kolica u kojima su bile bebe nasmijane, ili su vodili za ruku dvoje troje dječice. Pa učenici, iz osnovne i srednjih škola, prazan sat-svi na šetalište, orilo se od smijeha i vike neobuzdane mladosti!
Šetalo se uglavnom predvečer, ljeti, ali i u svako godišnje doba. Bilo je na šetalištu veselo i u jesan, kada se drveće oprašta s lišćem i kad ono, u različitim bojama, prostre se poput najljepšeg cvjetnog tepiha po šetnici. Pa pod nogama počne šuštati, a draga osoba ti na uho šaputati…
{gallery}setnica{/gallery}
Nama toga više! Evo, večeras sam, u toplo jesensko predvečerje prošetala šetnicom, nigdje nikoga!?
Doduše, lišće je prekrilo asfalt, šetnicu, ali nije moglo prekriti i uspomene, oživjele su u tihom, samotnom šuštanju, u sve težem hodu, bez klupa za odmor…
Uronih u sjećanja, u uspomene, pa možete i vi, prije nego odete na počinak!
www.tomislavnews.com (lj.)
