30 godina je prošlo od početka rata, zar već?!
Fina i okrugla obljetnica za predstavnike vlasti koji će obući svoje crne kapute i doći položiti vijence i zapaliti svijeće za poginule branitelje!
Složit će svoje tugaljive face pred objektivima fotografa, onda će se prekrstiti(što bi naš narod rekao: “smandrljati ko ni sebi ni svom”), pa će sebi u bradu promrmljati neku molitvu samo njima znanu a onda…red janjetine, red pršuta, red sira, red piva, red vina i na koncu red pjesma (domoljubnih naravno….kao što su” I tebe sam sit kafano”, “Rođena si za kraljicu”, “Kraljica trotoara”, “Zelene oči” i mnoge druge).
Ali dobro … ako zanemarimo protokole koji su lišeni svake emocije, ostane jedno teško sjećanje na ovaj dan i ove dane!
Piše: JAKOV KRIŠTO
Neću reći da često razmišljam o ratu, dapače…prepuštam ga povijesti premda je kroz mene protutnjio i uzeo najljepše godine i još ponešto što je stigao. Odavno puštam rat i sva sjećanja da prolaze mimo mene jer su nepotreban uteg…ali ima datuma u kalendaru kad se ne možeš skriti.
Takav je današnji dan. Neke slike jednostavno iskoče iz skladišta mozga. Sva ta uniformirana lica koja su preko noć postali vojnici! Te nezgrapne uniforme i zastarjelo oružje, improvizirana i sklepana vojna vozila, sirene za opću i zračnu opasnost i tutnjava i detonacije iz daljine!
Grad su napustili stariji i žene s djecom, ostale se samo maskirane uniforme koje su praznim prisustvom puštale život da teče. Strah je postao opipljiv i zavlačio se u svaku poru!
Ne znam jeste li ikada vidjeli lica vojnika koje autobus odvozi u nepoznato…to su najneizražajnija lica koja sam ikad vidio…lebdi samo muk, gusta tišina i neizvjesnost.
Ubrzo su počele stizati i vijesti o poginulima. To su bili ljudi koje poznajete, koji su još jučer sjedili u Salonu i Sokolu i s osmjehom pili kavu i smijali se….danas im je sahrana.
To je tako. Svaki rat ima svoje heroje i kukavice, svoje ratnike i profitere! Mnogi sposobni mladići su pobjegli, dezertirali preko noći. Ništa im ne zamjeram osim jednog….nemojte to danas pripisivati vašem vizionarstvu i tumačenjem kako ste znali kakva će ispasti ova država. Niste znali! Ljudski je priznati ono što svi znamo i vi vrlo dobro znate… niste imali srca (da ne kažem muda) ostati! U tome je sva mudrolija. Lakše je bilo poslati poneku marku nego osjetiti blatnjavu uniformu i gledati smrti u oči i to duge četiri godine. Barem to priznajte zbog onih kojih više nema. I vi profiteri…uživajte u svom bogatstvu, ali barem spustite pogled pred maramama crnim. I vi koji ste imali najljepše američke uniforme i cijeli rat u njima paradirali po Hotelu Tomislavu i Salonu, Sokolu…vi koji niste osjetili vojničko bilo ni strah od smrti, a danas ste neki “trolistaši”, “pleteraši”, i tobožnji ”umirovljeni časnici” s lažnom invalidninom….stidite se poginulih, mrtvih ratnika!
Kupres danas, 3. travnja,2022.
www.tomislavnews.com
