U petak, 31. ožujka 2017. godine, počeo je uzvratni susret međunarodne suradnje naše škole i Gimnazije Marka Marulića iz Tomislavgrada.
Nakon što smo, u sklopu natječaja MZOS-a za međunarodnu suradnju zemalja članica Europske unije i zemalja koje nisu članice Europske unije, u travnju 2016. ostvarili suradnju s hrvatskom nacionalnom manjinom iz Gimnazije Svetozara Markovića (Subotica), suradnja se nastavila s Hrvatima iz BiH. Voditeljima projekta cilj je prvenstveno bio rušenje predrasuda prema Hercegovcima te osnaživanje povezanosti s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
Nakon pozdravljanja s prijateljima koje su stekli u Tomislavgradu u studenom (a koje su, saznali smo, viđali i u međuvremenu kada god su stigli, unatoč kilometrima razdvojenosti!), gledanja predstave naše dramske skupine, pod vodstvom prof. Sanje Vlahović-Trninić (“Tamo gdje strah prestaje!” – hvala im!) i upoznavanja naše škole, u subotu, 1. travnja, krenulo je pravo turističko razgledavanje grada Zagreba.
Ono je počelo razgledom Hrvatskog narodnog kazališta, uz stručno vodstvo, a mnogi će vam kao najupečatljiviji trenutak zasigurno spomenuti Lea i njegov uzvik: “Alo, ekipa, maknite se da mogu proći!” nasred hodnika koji povezuje HNK i Akademiju dramske umjetnosti (da biste mogli zamisliti boju glasa.
Nakon HNK-a, uputili smo se prema Oltaru domovine. Smješten u PP Medvednica, prekrasan je spomenik palima u Domovinskom ratu. Rad kipara Kuzme Kovačića, nalazi se ispred južnog bedema na zagrebačkom Medvedgradu. Oltar domovine otvorio je na Dan državnosti, 30. svibnja 1994., predsjednik Franjo Tuđman kao mjesto na kojemu će svi moći odati poštovanje hrvatskoj domovini. Ono je nezaobilazna točka razgleda jer njegova simbolika nosi uvijek nešto više od onoga što možemo zamisliti!
Trg kralja Tomislava, kralja kojeg volimo koliko i naši prijatelji iz Tomislavgrada, Zrinjevac, Trg bana Josipa Jelačića, katedralu, crkvu sv. Marka i još mnogo toga razgledali smo u nastavku dana, a onda se razišli svatko u svom smjeru: djeca u izlazak, a mi, malo stariji, ipak u krevet ;).
Ujutro smo se našli na zajedničkoj kavi, ispred škole oprostili s našim prijateljima te ih uz srdačne zagrljaje teška srca pustili kući!
Svako “hvala” koje su nam rekli prethodnih dana možemo im jednako strostruko uzvratiti – jer njihovo društvo i prijateljstvo mnogo nam znače! Ostavili su neizbrisive tragove u našim životima. Za to im od srca – a što ćemo, kada ne postoji još koja riječ koja slično znači, – HVALA!
Pere Markić
Henrieta Barbarić
P. S. Hvala na suradnji profesorima: Zdenki Burdi, Nikolini Raguž, Ivanu Beniću, Sanji Benaković i, osobito, ravnatelju Zlatku Stiću :)!
(H.B.)
www.tomislavnews.com /Izvor: http://www.psvprelog.hr
