U duvanjskoj župi Seonica na Blagdan Velike Gospe i ove se godine, po višestoljetnoj tradiciji, hodočastilo i dolazilo iz svih krajeva, svatko iz osobnog razloga, a sve njih veže ista vjera i ista nebeska majka.
Mnoštvo vjernika slilo se danas i u Župu Seonica, smještenoj ispod Smiljevače, pa je sve mirisalo na smilje, ili kako bi o Smiljevači pjevao duvanjski pjesnik Mijo Tokić:
Planina se predala suncu
sunce planinu zagrlilo
Iz ove strasti
iz ovog ognja, o Bože
samo ljepota
može roditi
i smiljem prekriti planinu. (M.T.)
Tako je uvijek za Veliku Gospu u Seonici, prava, lijepa i mirisna proslava Majke nebeske, pravo slavlje, prije svega duhovna okrjepa.
A današnje svečano misno slavlje, po sunčanom i ugodnom vremenu, započelo je procesijom s Gospinim kipom oko crkve. Župnik fra Vinko je pozdravio brojne hodočasnike i vjernike i zahvalio im na nazočnosti, a zahvalio je i braći svećenicima, među kojima su bili i provincijal fra Miljenko Šteko i budući duvanjski gvardijan fra Sretan Ćurčić, te svećenici iz katoličkih misija u svijetu koji su za današnju proslavu izabrali baš Seonicu. Posebno je zahvalio fra Josipu Vlašiću, župniku iz Mostara koji je predvodio misno slavlje.
Nadahnutu propovijed fra Josip je započeo pričom o sinu koji je došao platiti misu za majku i kojemu je osobito bilo stalo da ta misa bude baš na majčin rođendan, upućujući na to kako smo svi mi vezani za majku, a svi kršćani i za nebesku majku, osobito na Veliku Gospu. Potom je nastavio uz riječi današnjeg Evanđelja spominjati kako je Blažena Djevica Marija rekla anđelu Gabrijelu: „Neka bude po riječi tvojoj“, dakle rekla je DA Bogu s punom vjerom i punim pouzdanjem u njega. Potom je govorio o drugom Gospinom DA, o pretvorbi vode u vino, simbolizirajući to kao pomoć potrebitima gdje se Gospa uvijek zauzima kod svoga sina za pomoć ljudima u nevolji, kao posrednica i zagovornica.
„ Tako je lijepo kad kršćani žive svaki dan s Gospom, kad se njoj obraćaju, kad je mole, jer Gospa je učenica Gospodnja, a naša učiteljica“, istaknuo je, međi inim, u današnjoj propovijedi fra Josip dodajući da se u svakoj prigodi obratima Djevici, a posebice u nevoljama kad nam je pomoć potrebna.
Misno slavlje uveličala je pjesma Župnog zbora, a nakon mise slijedilo je narodno veselje, zaorila se i prava duvanjska muška ganga, a ja, evo, želim prenijeti i svoje osobne dojmove, svoj zapis o vremenu Gospojine u Seonici i duvanjskom kraju.
Velika Gospa je središte događanja i glavna naznaka za polazak u tuđinu, već sutra, preksutra ili još koji dan iza Gospojine. U duvanjskom kraju tako se i vrijeme računa: prije Gospojine, o Gospojini, iza Gospojine, tako i za Božić, Uskrs… Tako se računa od kada ja znam, a tako i stoljećima prije mene po pričama starijih.
Misa u Seonici je u 11 sati, obitelj u svojim brigama oko peglanja košulja, pravljenja ručka, te dočeka gostiju. Ispod kuće prometa kao da ne živim u Tomislavgradu. Nekako mi ne sliči na grad od prije neki dan, kada je tiho, bez velikog prometa i dosta nezanimljivo. Iliti, ne možeš čovjeka vidjeti vani. Ali to je vrijeme oko Velike Gospe, kad Duvno vrati svoje Duvnjake i popuni sve one kuće koje ostanu prazne kada posao, škola, obveze u Njemačkoj, Austriji, Australiji, Zagrebu, Osijeku itd. zovu. Volim vidjeti zajedništvo, barem i ovako, samo na tjedan, dva ili jedan dan. Tomislavgrad na nogama, ispred kuća kolona auta i pješaka. Ako ljudi Gospu štuju ovako svaki dan mislim da Gospa ima razloga biti nasmijana svaki dan! Ako ne i ako nam je procesija za Gospojinu samo tradicija koja i nema velike veze s našom vjerom, onda je neke možda ganula sinoćnja propovijed ili će pak ova današnja fra Josipa doprijeti do njihovog srca i pokrenuti alarm za buđenje vjere koja je, nadam se, prisutna u svima nama. Ali ono najbitnije, Gospa je okupila je svoje vjernike oko sebe. Prigrlila svoju djecu koja su joj pružala ruke otvorenih srca.
U duvanjskoj župi Seonica na Blagdan Velike Gospe i ove se godine, po višestoljetnoj tradiciji, hodočastilo i dolazilo iz svih krajeva, svatko iz osobnog razloga, a sve njih veže ista vjera i ista nebeska majka.
U procesiji je sudjelovalo i folklorno društvo, naši dragi framaši, te mnogi drugi vjernici iz naše župe na koje možemo biti ponosni, ali i iz drugih župa ne samo duvanjskog kraja. Zbog svega toga i Gospojinu ove godine možemo uvrstiti među najljepše dane, blagdane, uspomene i rado se prisjetiti kako je kod svoje kuće, uz svoje ljude je ipak najljepše. I uz sve to ne zaboraviti da sve što radimo, radimo Bogu na slavu, priželjkujući da će nam se negdje s nekog oblaka nasmijati Gospa i malo pogledati na naša polja i našu djedovinu.
Pozdrav našim Duvanjkama i Duvnjacima iz Seonice, poslije Gospina koncerta, s kojim se po osmijehu na licima uzvanika ne može usporediti ni jedan drugi koncert.
Uživajte i Bog vas blagoslovio!
www.tomislavnews.com/ Tekst : Mihaela Radoš/ Foto : Marija Bagarić
