-SCS jedan je od najkompliciranijih zahvata u medicini boli – naglašava voditelj Zavoda za liječenje boli izv. prof. prim. dr. sc. Ivan Radoš.
Zahvaljujući međunarodnoj suradnji tima stručnjaka u Zavodu za liječenje boli pri Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Osijek prije nekoliko dana prvi je put ugrađen stimulator kralježnične moždine (spinal cord stimulation – SCS) u područje vratne kralježnice, i to bolesniku s neizdrživom boli u lijevoj ruci zbog traumatske ozljede pleksusa brahijalisa. SCS je jedan od najkompliciranijih zahvata u medicini boli, te je njegovim izvođenjem Zavod za liječenje boli opravdao svoj naslov centra izvrsnosti – Referentnog centra iz neuromodulacije boli Ministarstva zdravstva RH, pohvalili su se iz osječke bolnice.
Supervizija iz Velike Britanije
Inače, u Zavodu za liječenje boli prošle je godine ugrađeno 16 stimulatora kralježnične moždine. Bolesnici su bili iz cijele Hrvatske, a svi su stimulatori bili ugrađeni zbog bolova u području križa i donjih ekstremiteta nakon višestrukih neuspjelih operacija kralježnice.
Ove je godine prvi zahvat ugradnje stimulatora izveden zbog neizdrživih bolova u lijevoj ruci u bolesnika koji je u prometnoj nezgodi prije 11 godina zadobio ozljedu pleksusa brahijalisa lijevostrano. Pleksus brahijalis čini mreža živaca koji provode motorne signale od vratne kralježnice do ramena, nadlaktice, podlaktice i šake te osjetne signale u suprotnom smjeru. Bolesnik je zbog bolova u lijevoj ruci prije deset godina bio operiran u Beču, ali, na žalost, vrlo jaki bolovi, osobito u lijevoj podlaktici i dijelu lijeve nadlaktice, zaostali su i nakon operacije. Bol se nije smanjila ni nakon primjene lijekova za liječenje neuropatske boli (antikonvulzivi, antidepresivi). S obzirom na to da su bile iscrpljene sve mogućnosti liječenja, u obzir je dolazila jedino ugradnja stimulatora kralježnične moždine (SCS) u područje vratne kralježnice.
– SCS je jedan od najkompliciranijih zahvata u medicini boli, a definitivno je najskuplji minimalno invazivni zahvat u liječenju boli. Implantacija elektroda u epiduralni prostor vratne kralježnice osobiti je izazov, te se provodi samo u najboljim centrima za liječenje boli u svijetu. Sam je zahvat izveden s pomoću pametnih naočala i platforme za udaljenu podršku. Cijeli je zahvat učinjen uz suport farmaceutske tvrtke Boston Scientific, tj. Mustafe Özyurta (Turska) i Olivera Totovića (Hrvatska), koji su organizirali stručnu suradnju Leeds Hospital iz Velike Britanije i KBC-a Osijek na “SmartGlass remote support platformi” – kaže izv. prof. prim. dr. sc. Ivan Radoš, dr. med., predstojnik Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje.
Cijelo vrijeme zahvata, koji je proveo prof. Radoš uz asistenciju dr. Dine Budrovca, dr. Sheila Black, anesteziologinja, subspecijalistica iz medicine boli (Leeds Teaching Hospital NHS Trust, GB), pratila je zahvat i vidjela sve ono što radi prof. Radoš, koji je imao pametne naočale s kamerom, a u isto je vrijeme vidjela i sve RTG snimke i video u realnom vremenu, koji je učinjen fluoroskopom. Iako tehnički sam zahvat prof. Radošu nije bio prekomplicirana, jer se ugradnje SCS-a u Hrvatskoj u području torakalne kralježnice (najčešće zbog neuspjelih operacija u području lumbalne kralježnice) najviše provode upravo u Kliničkom bolničkom centru Osijek, supervizijom dr. Sheile Black u realnom vremenu željela se postići maksimalna sigurnost i učinkovitost samog zahvata za bolesnika.
Uigran tim
Inače, ovo je bila prva ugradnja stimulatora kralježnične moždine u području vratne kralježnice u KBC-u Osijek, a druga u Hrvatskoj. Neurokirurg, dr. sc. Jakob Nemir u KBC-u Zagreb ugradio je također stimulator kralježnične moždine u epiduralno područje vratne kralježnice kod jednog bolesnika s regionalnim kompleksnim bolnim sindromom u području gornjih ekstremiteta. Osim dr. Nemira ugradnju stimulatora kralježnične moždine u Hrvatskoj obavlja i prof. dr. sc. D. Chudy sa svojim timom iz Kliničke bolnice Dubrava, tako da se u Hrvatskoj ugradnja stimulatora kralježnične moždine za sada provodi u tri centra.
– Cijeli ovaj zahvat ne bi se mogao provesti u KBC-u Osijek bez dobro uigranog tima, a dio tog tima bili su viša medicinska sestra Dijana Hnatešen, instrumentarka Klaudija Reljac, medicinski tehničar Hrvoje Abramović, kao i radiološki tehničar Karlo Vlainić, te elektroničar Tomislav Dugalić, koji je omogućio da fluoroskopske snimke budu vidljive dr. Sheili Black u realnom vremenu – ističe prof. Radoš.
Valja istaknuti kako je stimulacija kralježnične moždine jedan od najkompliciranijih, ali i najskupljih zahvata u liječenju boli. Stoga se ovaj oblik liječenja primjenjuje onda kada su iscrpljeni svi drugi oblici liječenja (lijekovi, fizikalna terapija, operativni zahvati…), te kada su se svi ti oblici liječenja pokazali nedjelotvorni u liječenju neuropatske boli.
– Najčešće se ovaj oblik liječenja primjenjuje kod neuspjelih operacija kralježnice (Faild Back Surgery Sindrom – FBSS) s posljedičnim razvojem priraslica. Također se često primjenjuje kod traumatske ozljede gornjih i donjih ekstremiteta s posljedičnim razvojem kompleksnih regionalnih bolnih sindroma (CRPS), dijabetičke neuropatije, kao i kod drugih slučajeva neuropatske boli gornjih i donjih ekstremiteta. Neuropatska je bol obično vrlo jaka bol. Često je probadajućeg karaktera, kao udar električne struje, ili pekućeg karaktera, kao da je netko prislonio žeravicu na dio tijela koji boli. Budući da se radi o vrlo jakoj boli, koja je bolesnicima često neizdrživa, ponekad se, kao kod neuralgije trigeminusa, ta bol zove i suicidalna bol – objašnjava prof. Radoš.
Za kraj dodaje kako je moderno liječenje boli, osim što je multidisciplinarno, i multimodalno, što znači da se koriste razni pristupi u liječenju – od lijekova, preko nefarmakoloških zahvata (fizikalna terapija), do minimalno invazivnih i invazivnih zahvata.
LIJEČENJE OVISI O VRSTI BOLI
Pred boli nema junaka, rekli su drevni filozofi
– Bol predstavlja osjetno i emocionalno iskustvo i, kao što su rekli drevni filozofi, “pred boli nema junaka”. Bol nije jednoznačna, pa zbog toga ni bol ne možemo na isti način liječiti kod raznih bolesnika. Naime, postoje dvije glavne vrste boli.
Jedna se zove nociceptivna bol. Ona nastaje kada se podraže nekim bolnim stimulusom (ozljeda, toplina, hladnoća, itd.) nociceptori, krajnji živčani završeci. Na nociceptotima se taj bolni podražaj pretvara u akcijski potencijal koji se onda bolnim vlaknima prenosi prema središnjem živčanom sustavu i tek kada taj signal dođe u određeni dio kore velikog mozga, postanemo svjesni svoje boli. Na ovu vrstu boli dobro djeluju nesteroidni protuupalni lijekovi, kao što su diclofenac, ibuptofen, dexomen, naproxen natrij, ali i slabi i jaki opioidi.
Druga vrsta boli je neuropatska bol. Ona nastaje zbog oštećenja središnjeg ili perifernog živčanog sustava, a ne direktnog podražaja nociceptora tj. receptora za bol. Na ovu vrstu boli nesteroidni protuupalni lijekovi uopće ne djeluju, a lijekovi izbora za liječenje ove boli lijekovi su iz skupine antiepileptika i antidepresiva. Ova se vrsta boli mnogo teže liječi od nociceptivne boli. Mnoga bolna stanja predstavljaju miješanu nociceptivnu i neuropatsku bol. U tom slučaju, da bi se bol mogla uspješno liječiti, bolesnici često moraju koristiti više lijekova kako bi se liječila i nociceptivna i neuropatska bol – pojašnjava prof. Radoš. piše Glas Slavonije.
www.tomislavnews.com
