U nedjelju, 22. listopada, 2023. godine, na blagdan sv. Ivana Pavla II. u Župi Presvetog Srca Isusova – Visoka, Split, misno slavlje predslavio je nadbiskup u miru Marin Barišić, a glazbeno je animirao župni mješoviti zbor.
Na kraju misnog slavlja jedna lijepa djevojka uručila je dar nadbiskupu u miru, koji joj je toplo zahvalio. Dar je bila vrijedna umjetnička slika koju je naslikala djevojka, a koju smo odmah prepoznali: bila je to naša Mara Pranjić, iz duvanjskog sela Brišnika, studentica završne godine studija Farmacije na Medicinskom fakultetu u Splitu.
Osim ljubavi prema medicini-farmaciji, prema svojoj struci, Mara Pranjić ističe kako, otkada poznaje sebe, gaji i ljubav prema umjetnosti, a posebno prema slikarstvu, u čiji zagrljaj s vremenom pada sve intenzivnije.
Upitali smo je zato da nam kratko kaže što za nju znači slikarstvo, umjetnost kojoj se tako zdušno predaje?
-U suvremenom svijetu, u vremenu bijele kuge, kad ljudi gube osjećaj za drugog i ljubav prema drugom, ne ostaje baš mnogo mjesta za umjetnost. U trenucima kad stavljamo egzistencijalnu dimenziju financijske ovisnosti ispred one prave nutarnje duševne egzistencije, koja zasigurno sadržava i umjetničku komponentu, ne preostaje ni vremena ni prostora za divljenje, a pogotovo ne za stvaranje. Zašto ovo govorim? Zato što sam ovo ljeto shvatila kako moje biće u sebi ne odbacuje potrebu za slikarstvom, ma koliko bila zaljubljena u znanost, štoviše, moja umjetnost i filozofija života (koju čini Isus Krist), se isprepliću i nadopunjuju.
Kroz sve ove godine tragala sam za svojim pravcem, tražila stil u slikarstvu koji će pomiriti sve ono što ja jesam. Od stvaratelja ekspresionizma, obožavatelja zaigranosti boja, svoj sam smisao pronašla u nečemu što na prvi pogled biva beživotno, blijedo, tako reći isprano i na posljednji pogled nedovršeno. Susrela sam ugljen, u njemu sam pronašla svoj bijeg od stvarnosti i smisao stvaranja. Shvatila sam kako su boje u našim srcima, svatko tko pogleda moje stvaralaštvo, svaku sliku boji bojama svoje duše. Tako ostavljam prostor moderni, koja zapravo teži ka imaginarnoj interakciji umjetnika i gledatelja, ali i prostoru u kojem Bog egzistira. Jer što bi umjetnost sama po sebi bila, ako ne dar od Boga.
Kako to da se upravo Vaše djelo našlo u rukama nadbiskupa u miru Marina Barišića?
-Da, na blagdan sv. Ivana Pavla II. imala sam čast kao umjetnica uručiti svojih ruku djelo nadbiskupu u miru Marinu Barišiću, koji je predslavio misno slavlje. Bila sam uistinu uzbuđena i radosna što sam uručila taj dar nadbiskupu pred brojnim vjernicima na svetoj misi – kratko nam je rekla ova skromna djevojka i dodala:
-Budući da je sv. Ivan Pavao II. suzaštitnik moje nove župe, tako je tijekom priprave za sam blagdan sv. Ivana Pavla II. don Ivan Terze, župnik Župe Presvetog Srca Isusova i povjerenik za Pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, odvažio se staviti u moje ruke pripravu poklona za nadbiskupa u miru uzoritog Marina Barišića, a to sam postigla slikom koja u sebi krije cijelu župnu zajednicu koja je predstavljena župnom crkvom, lik i djelo Ivana Pavla II. i nadbiskupa osobno. Zahvalna sam za veliku podršku i ukazano povjerenje koje sam dobila od don Ivana Terze, župnika Župe Presvetog Srca Isusova, Split-Visoka, da baš svojih ruku djelo uručim nadbiskupu – u kratkom razgovoru rekla nam je studentica Farmacije i umjetnica-slikarica Mara Pranjić, uz pozdrav svim našim čitateljicama i čitateljima, naravno posebno onima u Tomislavgradu, u rodnom Brišniku.
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto i video: privatni album M.P.
