Od obitelji Ahmetović – Ramić dobili smo dramatičan poziv za pomoć kojeg u cijelosti objavljujemo:
“Ja sam Ljubica Ahmetović, moj muž Amir Ramić ima 70 postotno oboljenje lijevog bubrega, ne radimo nigdje, imam i bebu od 3 godine s oštećenjem mozga.
Nemamo svoju kuću niti imamo niti primamo bilo kakvu pomoć ni od koga pa ni od države.
Živjeli smo na smeću neko vrijeme a trenutno stanujemo u jednoj sobi koju smo dobili od jednu dobre žene u Donjem Vakufu.
Na smeću smo skupljali željezo i tako preživljavali ali i to jedva, jer ni smeća nema dovoljno.
Bili bismo zahvalni svima onima koji nam mogu pomoći, ja imam 21 godinu, a moj muž 24 godine.
Unaprijed vam hvala dobri ljudi!”
https://www.youtube.com/watch?v=s6h2KkXyvek&feature=emb_logo
U prilogu ispod donosimo fotografije, br. tekućeg računa, kontakt telefon, a možete pogledati i video, te članak objavljen od Rama-prozor.info .
Obitelji Ramić možete pomoći uplatama na tekući račun otvoren kod UniCredit banke:
Također, posjetiti ih možete na Paklinama te donijeti sve potrepštine za normalno funkcioniranje jedne obitelji.
Kontakt broj: 060 335 88 37 – Ramić Amir
„Živimo ovdje na smeću, kupimo željezo i borimo se. Nemamo niti struje niti vode“. Tim riječima opisali su Ljubica i Amir Ramić teško životno stanje u kojemu se nalaze. Zajedno s trogodišnjim sinom žive na smetlištu na Paklinama između općina Prozor-Rama i Tomislavgrad.
Prije tri godine prisiljeni su bili preseliti se iz Donjeg Vakufa u nehumane uvjete na Paklinama, među smećem, na mjesto koje je poznato po snažnoj buri i visokim smetovima tijekom zime, piše rama-prozor.info.
Amiru su roditelji mladi umrli te je odrastao s bakom koja se brinula o njemu. Pošto baka ima još dvije kćeri, kuća u kojoj je živio nije mogla biti njegova te se u njoj osjećao kao smetnja. Osim toga u tome zajedništvu su bili često sukobi i svađe pa je otišao.
Bili su u podstanarstvu ali zbog visoke cijene najma, morali su sagraditi drvenu baraku. Pošto je na Paklinama skupljao željezo, plastične boce, papir i karton, tu mu se učinilo prigodno mjesto da privremeno i ostane.
„Odlučili smo ovdje doći na sve ili ništa. Došli smo boriti se za život. Ne zna više čovjek ni što bi ni kako bi, ili bismo otišli ili ostali. Nemamo nikakva primanje i nikakve pomoći. Ovo gdje mi živimo je za plakati. Želimo da ljudi vide gdje živimo s bebom“, rekao je Amir za Rama-Prozor.info, moleći sve dobre ljude koji mogu pomoći da ih posjete i vide gdje i kako žive.
Najteže su im hladne noći, a dijete je malo pa se boje kako će dočekati još jednu tešku i surovu zimu. Nadaju se da će im netko pomoći pronaći neki prikladan dom.
Osim teške financijske i obiteljske situacije, zadesila ih je i bolest djeteta koje ima teško oštećenje mozga pa ne može razgovijetno govoriti. Ali to ne sprječava dječačića da uvijek ima osmijeh na licu.
„Čak su mu davali i neku vrstu droge, jer kada sam otišao u ljekarnu to nisam mogao naći. Radnica u ljekarni je i rekla da ukinem taj ‘lijek’ djetetu. Kada bih mu god dao, on bi bio kao mrtav pokraj nas, niti se budi niti išta“, govore roditelji dječaka navodeći da je boravio na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Dok im je sin bio u bolnici, otac je išao na dnevnice u minirana područja i u šumu za 10-20KM kako bi sinu mogao otići u posjetu. Dijete je sad dobro, ali sljedeće ga godine opet čekaju pretrage te se boje pomisliti na to jer kako će to financijski moći podnijeti.
A i Amir ima, kako ističe, oboljenje na bubregu te mu je lijevi 70% oštećen.
Dobri ljudi im dođu i pomognu u hrani i lijekovima, ali nemaju sigurnost i jamstvo da će se to redovito dogoditi. Hranu znaju pronaći na smeću te je malo oprati i pripremiti za jelo.
„Netko dođe, obiđe nas, dadne nešto. Tko može, tko ne može nije dužan pomoći. Tko hoće, tko može neka pomogne, tko ne može hvala mu opet“, uputila je Ljubica apel svim ljudima.
Pokušavali su ostvariti bilo kakvu pomoć od općine Donji Vakuf ali su odbijeni jer nisu invalidi, a ni na dječji doplatak nisu imali pravo. Dok pomoć u Tomislavgradu nisu ni tražili.
Jedini novac koji uspiju zaraditi je onaj od prodaje starog željeza kojega pronađu u smeću, ali to nije dostatno ni za vodu koju moraju kupiti od jednog čovjeka te im je on donese iz Tomislavgrada.
www.tomislavnews.com/ Izvor: vikici.net
