U petak, 23. lipnja, 2023. godine u Berlinu je održana glazbena večer “Njemačko-hrvatski glazbeni dijalog”, na kojoj su nastupile sopranistica Helena Mamić i pijanistica Tonja Čuić-Huber.
Bio je ovo neposredan povod za razgovor s pijanisticom Tonjom Čuić-Huber (sopranistica i pjesnikinja, dr. Helena Mamić već je dobro poznata duvanjskoj publici gdje je uspješno nastupala nekoliko puta), koja je vrlo rado pristala odgovoriti na nekoliko pitanja za naš Portal Tomislavnews.com, iako je u velikoj stisci s vremenom.
Gospođo Čuić-Huber, prenesite nam, ukratko, svoje dojmove s glazbene večeri u Berlinu “Njemačko-hrvatski glazbeni dijalog”, gdje ste nastupili s poznatom sopranisticom Helenom Mamić?
Helena i ja smo nastupile u jednoj jako lijepoj dvorani u prekrasnoj atmosferi.
Publika je bila jednako zainteresirana kako za hrvatske tako i za njemačke kompozicije, a program se jako lijepo nadovezivao tako da je večer proletjela.
Od kada je poznanstvo dvije uspješne glazbenice, a porijeklom s Duvanjskog polja?
Helena i ja se poznajemo doista kratko!
Skoro smo se upoznale prije 2 godine, kad je Helena kratko živjela u Karlsruheu, ali ja sam bila trudna pa smo otkazale dogovorenu kavu.
Kada je ove godine dobila priliku izvesti djela Ive Tijardovića na koncertu u Parizu, nazvala me i pitala hoću li ju pratiti tako da smo se upoznale i zajedno nastupile u Parizu i Berlinu.
Vjerujemo da mnogi Duvnjaci nisu čuli za Vas, a malo je onih koji ne poznaju ili nisu čuli i sve knjige pročitali od Stipe Čuića, Vašega oca, pa nam se kratko predstavite?
Moje ime je Tonja Čuić – Huber i rođena sam u Zagrebu, gdje sam studirala klavir te nakon završenog diplomskog otišla u Karlsruhe na master i tamo ostala.
U međuvremenu sviram u nekoliko ansambla, često i na povijesnim klavirima te radim scenske koncerte.
Znamo da ste nastupali u Zagrebu, gdje još i koji koncert, nastup smatrate najuspješnijim?
Nastupila sam u Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Walesu, Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Španjolskoj…
Najuspješniji koncerti bili su najčešće solistički ili u klavirskom duo s Carlotom Amado te s orkestrom. To je uvijek najljepši osjećaj.
Jedno od najljepših iskustava bilo mi je dirigirati svirajući na jednom povijesnom klaviru. Izveli smo koncert u D – Duru od J. Haydna.
Također, izvedba glazbeno plesne predstave “Sanjam u snu” koju sam 2019. osmislila.
Koji je Vaš omiljeni kompozitor čija djela rado izvodite?
To je jako jako teško pitanje, jer u mojoj kući glazba svira od jutra do mraka, ali mislim da oni bez kojih nikako ne bih mogla su Schubert i Bach. Jako volim svirati i Debussyja.
Od kada i od kuda vaša darovitost za glasovir, ima li u obitelji netko glazbeno nadaren i kada ste odlučili da je to Vaša ljubav, poziv, zanimanje?
To je jedan veliki misterij u našoj obitelji.
Moj brat i ja se uvijek šalimo kako to nitko ne može razumjeti, jer kod nas nitko nema sluha.
Možda je ipak malo zaslužna moja mama, koja mi je stalno puštala opere.
U kojem gradu u Njemačkoj živite i može li se u Njemačkoj živjeti od sviranja na koncertima ili se bavite i nekim drugim poslom?
Živim u Karlsruheu, mislim da se može živjeti od sviranja na koncertima, ali ja sam tijekom studija počela paralelno i podučavati tako da i to malo utječe na financiranje mog života.
Nedostaje li Vam Zagreb i kako često dolazite u domovinu?
Da, naravno. Nedostaje mi Zagreb i šetnje po gornjem gradu, sir i vrhnje i moja obitelj i prijatelji iz škole.
Možete li usporediti život, prije svega život glazbenika u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Mislim da ne mogu, jer sam ja otišla iz Zagreba s taman navršenih 22 godine tako da nikad nisam imala iskustvo kao profesionalna glazbenica u Hrvatskoj.
Jeste li i kada (ako jeste) bili u Bukovici, u Tomislavgradu i održavate li neku vezu s rodbinom s očeve strane?
Bili smo u Bukovici nekoliko puta poslije Domovinskog rata. Tata se jako trudi održavati vezu sa svojom rodbinom, ja imam tu sreću da moja najdraža teta Iva isto živi u Njemačkoj.
Imate neobično ime, lik iz književnosti?
Da! Tonja je bila žena od doktora Živaga u romanu Borisa Pasternaka, ali je moja mama to ime čula negdje u Dalmaciji davno prije nego li sam došla na svijet.
Kad čujete Tomislavgrad, kakve asocijacije to u Vama pobudi, na što pomislite?
Tatin rodni grad, na zelenilo, prekrasnu prirodu, na tople ljude i izvrsnu hranu.
Biste li nastupili, imate li želju nastupiti u Tomislavgradu?
Naravno!
Prigoda Vam je pozdraviti sve koje želite u Tomislavgradu, Hrvatskoj i šire…
Pozdravljam sve Vaše čitatelje i čitateljice, one iz Tomislavgrada posebno, svoju obitelj, bliže i dalje rođake, strica Jakova koji nas je posjećivao dok je živio u Beču, sestričnu Ivu i bratića Marka…!
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto i video: T.Č./kultura la carte
