Pakline odnosno Paklina je planina u BiH, u regiji Tropolju (Završju). Planina je oskudna vodom. Najviši vrh visok je 1503 metra. Dijeli Ravanjsko polje od Duvanjskog. Proteže se na sjeveroistočnom dijelu Duvanjskog polja gdje se polje sužava. Ravanjsko polje ograničuje s juga, piše o Paklinama u wikipediji.
Međutim, većini žitelja Tomislavgrada, Kupresa, Rame , pa i šire Pakline su asocijacija, sinonim za gradski deponij, odlagalište smeća i svakog drugog otpada koje duvanjski komunalci skupljaju po gradu, po selima i odvoze u Pakline. Sjećamo se da je prije nekoliko godina ovo odlagalište bilo sanirano “uređeno”, ako se za deponij smeća može reći da je uređeno. Već dvije tri godine nismo prolazili kroz Pakline, kroz koje, inače, prolazi put za Ramu, kad se skrene desno od benzinske crpke ispod Mokronoga. Pakline su visoravan (brdo) s više udolina. U jednoj od njih godinama je odlagalište smeća, nekada je, koliko se sjećamo, bilo ograđeno i imalo čuvara, a danas? Danas je ekološka bomba, tu, nedaleko od kraljevskog grada, od nas!
Oni koji u posljednje vrijeme prolaze ovom cestom ili planinare, izletnici na ljepoticu Ljubušu, javljaju kako smeća ima posvuda, kako je vrlo ružna slika, prizor, kako se smrad širi na sve strane po bogomdanoj prirodi, polju i planinama, te kako poznata duvanjska bura smeće raznese i kilometrima daleko od deponija. Nije da dojavama nismo vjerovali, ali nikako otići vidjeti što se događa s deponijem, sve dok nas ovih dana nisu zvali i sela Sarajlija (Rafo i ostali), a koji imaju svoja imanja, štale u bilizini, govoreći kako ne mogu od smeća doći do svojih imanja. Pa smo jučer otišli i imali smo što vidjeti, a pogledajte i vi sramote, katastrofe!
Nedaleko od odlagališta otpada već godina živi velika romska obitelj, bez ikakvih je prihoda, a preživljava prebirući svakodnevno po odlagalištu, tražeći koji komad bačenog željeza ili neki predmet koji im može poslužiti. Uglavnom žive od pomoći dobrih ljudi, od Humanitarne udruge “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada, a redovito smo pratili dopremu te pomoći, koje je, kako kažu, sve manje.
Danas smo pokazali video direktoru Javnog komunalnog poduzeća Nikoli Krstanoviću, misleći kako je u ovlasti ovoga poduzeća brinuti se o odlagalištu i zamolili ga za komentar.
“Za deponiju Pakline nadležna je općina, a znam da će deponij uskoro biti saniran.
Sad za sad JKP kao i ostali operateri plaćaju odlaganje otpada na deponij, a svi bi se trebali angažirati i potruditi da se što više razvrsta otpada i ide na reciklažu- komentar, odgovor je gospodina Krstanovića.
Pokazali smo video i fotografije danas načelniku Općine Tomislavgrad, Ivanu Buntiću i pitali ga zna li za ovaj problem i hoće li se i kako će se riješiti?
“Naravno da znam za taj problem, je veliki problem, ali bi se uskoro trebao riješiti. Naime, Općina je već potpisala ugovor o sanaciji deponija koja će bit uskoro, a ostaje problem ove obitelji koja tamo živi godinama. Vidjet ćemo kako to riješiti”, odgovor je gospodina Buntića, a nema razloga ne vjerovati mu, pokazao je do sada kako je čovjek od riječi.
Dobro je da odgovorni znaju za ovaj veliki “smrdljivi” problem i da ga planiraju riješiti, nadamo se što prije dok nije zapeklo sunce i neugodan miris počeo se širiti po Ljubuši i cvjetnim livadama Duvanjskog polja.
Nismo ekolozi, samo smo zaljubljeni u prirodne ljepote, pa ne znamo koliku i kakvu štetu ovakav deponij može nanijeti biljnom i životinjskom svijetu, ali i ljudima. Za sada samo znamo kako je jako ružno vidjeti i kako se neugodan miris širi i jači je od svih mirisa cvijeća iz okolice, s Ljubuše.
Nismo htjeli pitati što je s regionalnim odlagalištem smeća, vjerojatno naši sugovornici nisu za to ni nadležni, to ćemo drugi put.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
