O tempora, o mores, stara je latinska (Ciceron) poslovica, a mi prevodili kao Čudnih li vremena, čudnih li običaja, ili O vremena, o običaji, ili Vremena mijenjaju običaje…Pročitajte kratko i pogledajte kako!
NEKADA
Nekada su se djevojke u duvanjskom kraju zaručivale u nazočnosti roditelja, prije bi se obećale ili dale (a)manet koji je mogao biti neki ručni rad iz djevojačkog ruha: čarapi, bozavci , zovnica…mladiću, slijedila je prošnja, pa uzimanje prstena-prstenska užina, nakon čega je slijedila velika priprema za vjenčanje-svadbu. Najveći je posao bio skupiti ruho, pa su sve seoske žene plele, prele, tkale za zaručenu djevojku kako bi imala što više ruha, a koji bi u svadbi dijelila kao dar svatovima. i nekada su se svadbena slavlja priređivala uglavnom zimi, kad nije bilo poljskih radova. Danas su svatovi uglavnom ljeti, odnosno od Uskrsa do Gospojine, a njaviše ih je oko Gospojine, kada brojni Duvnjaci u iseljeništvu planiraju godišnje odmore i dolazak u zavičaj.
Vremena su ta davno iščezla, bilo je prelaznih faza, ali ti davni običaju žive samo u sjećanjima i pričama starijih ili u rijetkim zapisima o ljubavnim običajima duvanjskog kraja.
DANAS
Djevojke i mladići u duvanjskom kraju, a nakon poduljeg „hodanja, zabavljanja, ljubovanja…“ zaruče se u kafićima, na igrankama, na ljetovanju, zajedničkom putovanju…Obično mladić, kao znak zaruka, bez posebne ceremonije dadne djevojci prsten ili sat, ili samo na Fejsu napišu, objave „urbi et orbi“ –gradu i svijetu da je STATUS VEZE-ZARUČEN ILI ZARUČENA S (IME ZARUČNIKA) i krenu čestitanja.
Svadba je obično godinu dana iza tih zaruka, jer treba rezervirat dvoranu za svatove, izradit pozivnice, podijeliti ih, osigurat glazbu, snimatelje…i sve to u hodu, a ono najvažnije:
TREBA ODRADITI, ODSLUŠATI , ZAVRŠITI ZARUČNIČKI PREDBRAČNI TEČAJ KOJI ORGANIZIRAJU SVEĆENICI I TAJ SE OBIČNO USPJEŠNO ZAVRŠI! NEKAD I U PRAKSI USJEŠNO, JER JEDAN DUVANJSKI SVEĆENIK NEDAVNO REČE: „ Rijetko imam prigodu da mi na vjenčanje pred oltar stane dvoje, najčešće ih je troje!“, objašnjavajući kako je mladenka najčešće trudna. Neka djece!
Dakle, predbračni tečaj se lako završi, ali je novost da sada zaručnica mora cijelu tu godinu ići na TEČAJ STRANIH JEZIKA, NAJČEŠĆE NJEMAČKOG, jer će se nakon vjenčanja odmah iseliti u inozemstvo, i ona i suprug joj, ili je on već u inozemstvu, a ona će mu se samo pridružiti, kao vjerna družica.
Došlo je takvo vrijeme: za udaju je najvažnije završiti TEČAJ NJEMAČKOG (ili nekog drugog stranog) JEZIKA! Ako mislite da sam zaboravila napisati NAŽALOST, nisam zaboravila, jer je samo važna ljubav, mir i sloga u braku i da supružnici mogu živjeti od svoga rada i podizati potomstvo.
SADA OVAJ KRATKI ROMAN POGLEDAJTE U FOTO GALERIJI!
MA GDJE BILI I MA ŠTO RADILI, ŽIVJELI I SRETNI BILI!
www.tomislavnews.com/ Foto: FB
