Naš portal do sada je u više navrata pisao o Ivani Pačar, mladoj i uspješnoj sportašici, osvajačici brojnih medalja, ali i o odličnoj zagrebačkoj učenici…
Ivana je rođena u duvanjskom selu Mrkodolu prije 18 godine, a u devetoj godini života s obitelji : majkom Martom, ocem Krešom i mlađim bratom Ivanom seli u Zagreb. Osim škole Ivanu zanimaju i borilačke vještine, pa ostvaruje uspješnu karijeru taekwandašice, osvaja brojne medalje, prvenstva…
Od početka rujna Ivana je u Hong Kongu, dakle dijelu Kine, ali koji funkcionira kao samostalna država, sa svojim zakonima, valutom, sportskim reprezentacijama, dok prema ostatku Kine postoje granični prijelazi i naplata carine.
Ivana, od kuda ti u Hong Kongu, što tamo radiš?
Sve se dogodilo na pomalo smiješan način. Trener mi je poslao link UWC natječaja jer je znao kakav me oblik obrazovanja zanima i na što sam spremna, a željela sam dvije godine prije studija ići na školovanje negdje u inozemstvo, steći internacionalnu diplomu. Budući da mi je link poslao dosta rano ja sam, naravno, zaboravila na prijavu pa sam sve radila zadnji dan, gotovo i zakasnila. Dva mjeseca kasnije su me pozvali na intervju u sklopu 2. kruga natječaja. Nakon razgovora sam bila razočarana dojmom koji sam ostavila pa se nisam previše ni nadala. Zbog svega toga sam se još više iznenadila kada je krajem veljače stigao mail u kojem je pored dobitnika stipendije stajalo moje ime.
Kako si uopće upala u taj popis međunarodne razmijene učenika?
UWC (United World Colleges) ima jasne i transparentne vrijednosti koje zaista nisu samo floskula na papiru. Svoje stipendiste i učenike biraju upravo prema tim vrijednostima. Dakle, moje medalje i moje petice nisu ono što je presudilo pri odabiru. Njih više zanima osobnost, spremnost na promjene i naravno zanima ih što vi možete pružiti zajednici.
Što je sve potrebno da odeš studirati u druge zemlje?
Smatram da je prije svega potrebno skupiti hrabrosti za takvo nešto. Sve je to lijepo i krasno, ali nosi dozu rizika na koji čovjek mora biti spreman. Za takav podvig osoba zaista treba biti spremna za izazove, tolerantna i poštivati tuđu kulturu.
Je li tvoj odabir bio baš Hong Kong?
Prilikom prijave smo dobili priliku napraviti svoju listu prioriteta. Ironično, Hong Kong je bio tek 5. izbor na listi. Tek kasnije sam shvatila da je od početka trebao biti prvi.
Je li ti bilo teško odvojiti se od obitelji, dečka, kluba, Zagreba…?
Zadnjih 6 mjeseci sam samu sebe uvjeravala da neće biti tako teško, ali kad sam ušla u zadnji tjedan stvarno je postalo teško. Pogotovo zato što su svi (razred, klub, obitelj) odlučili napraviti oproštajku taj zadnji tjedan. Uz sve to poklopio se i moj 18. rođendan i predivno iznenađenje koje su mi svi zajedno priredili. Zadnji dani u Zagrebu su bili zaista emotivni, ali sam sretna zbog toga jer sam ponijela najljepše moguće uspomene.
Kada si točno otišla, koliko dugo i čime si putovala i tko te je u Hong Kongu dočekao?
Krenula sam 2. rujna u poslijepodnevnim satima iz Zagreba u Munchen, jednosatni let za zagrijavanje. U Munchenu sam čekala 5 sati do sljedećeg leta direktno za Hong Kong. Taj let je bio ipak malo duži, 12 sati, ali vrijeme je doslovno proletjelo, haha. U zračnoj luci u Hong Kongu su me dočekali stariji učenici koji su držali zastavu škole i natpise s imenima učenika koji su pristizali cijeli dan.
Kako si se snašla tamo i kako se sporazumijevaš?
Što se sporazumijevanja tiče zasad nema problema jer svi djelatnici i učenici škole odlično govore engleski. Do malih poteškoća može doći jedino na ulicama jer je nemoguće očekivati da baš svi stanovnici govore engleski. Grad kao i svaki drugi. Dobro, možda ne baš kao svaki drugi, haha. Šalu na stranu, čak i prostor oko mojeg kampusa je prenapučen, a od centra grada sam udaljena oko 40 minuta. Sam centar je zaista predivan i živahan, nije ni čudo što Hong Kong nazivaju New Yorkom istoka.
Je li počela nastava i ukratko nam reci što učiš, kakva je to škola i koliko dugo planiraš ostati?
Prvi tjedan je bio orijentacijski, imali smo brojna predavanja vezana uz način rada, radionice, upoznavanja, čak smo i kampirali jednu noć. Prava nastava počela je ovaj ponedjeljak. Mnogi misle da sam otišla studirati no ovo su u biti završne dvije godine srednje škole. Po završetku programa ću dobiti IB diplomu koja je posebna po tome što je jednako priznata u svakoj zemlji svijeta. Dakle, moja diploma će se jednako nostrificirati i u Hrvatskoj i u primjerice Danskoj ili SAD-u. Od predmeta sam odabrala matematiku, engleski, španjolski, ekonomiju, biologiju i kemiju. Pored odabranih predmeta tu su i brojne izvannastavne aktivnosti koje su nužne kako bi se zadovoljili kriteriji IB diplome. Volontiranje, rad s djecom s posebnim potrebama, sportske aktivnosti kao i one vezanu uz kinesku kulturu i običaje. U svibnju 2018. godine, ako Bog da, pristupit ću završnim ispitima iz tih 6 odabranih predmeta i tu bi se moja kineska avantura trebala završiti.
Od kuda sve ima učenika-studenata u tvojoj školi, razredu i ima li još tko iz Hrvatske, B i H?
Zaista je nemoguće nabrojati sve zastave koje se mogu vidjeti na kampusu, ali evo, primjera radi, u mom bloku se nalaze učenici iz zemalja kao što su Bolivija, Libanon, Ruanda, Rusija, Korea, Filipini, Maroko, Indija, Irak i mnoge druge. Iz Hrvatske, nažalost, nema nikoga, ali sa mnom je došla prijateljica iz Mostara pa ipak imam s kim progovoriti svoj jezik.
Što ti je do sada bilo najzanimljivije, neobično u Hong Kongu?
Njihova kultura je jednostavno neusporediva s našom. Sve je dosta užurbano i ne možete baš vidjeti da ljudi u sred dana sjede na kavama kao što je to kod nas slučaj. Hrana je također potpuna suprotnost. Još uvijek se privikavam na štapiće, rižu uz doslovno svaki obrok i ogromne redove u dućanima.
Opiši nam malo svoj radni dan i koliko se razlikuje od zagrebačkog?
Radni dan počinje prvim satom u 7.30 što je ranije od onoga na što sam naučena u Zagrebu. Škola traje do 13.30 kada odlazimo na ručak. Nakon ručka svatko ima svoje izvannastavne aktivnosti u unaprijed dogovorenim terminima. Te aktivnosti oduzmu veliki dio dana tako da se navečer svi posvete knjigama i zadaćama. Vrijeme između satova i aktivnosti vrlo brzo prođe kada ga možete provesti u razgovoru s ljudima iz cijelog svijeta.
U Hong Kongu ima desetak Hrvata, jesi li već upoznala nekoga od njih?
Nažalost još uvijek nisam upoznala nikoga, ali ovdje sam tek dva tjedna tako da ne sumnjam da će i do toga doći u skorije vrijeme.
Hoćeš li i tamo trenirati taekwando ili?
Škola u svojoj bogatoj lepezi aktivnosti ne nudi, na moju žalost, taekwondo, no mene to ne sprječava da i dalje posjećujem teretanu koja je opremljena boksačkim vrećama i sličnom opremom za borilačke sportove.
Kad planiraš prvu posjetu domovini?
Ako Bog da, bit će to u prosincu, par dana prije Božića. Karta je već rezervirana, a na meni je na što bolje odradim prvi dio godine pa da mogu mirno uživati s obitelji.
I malo lakših pitanja: što ti znači Mrkodol, Tomislavgrad, a što Zagreb?
Mrkodol i Tomislavgrad znače mi sve ono što ja jesam. Moje rodno mjesto, moja djedovina, moja mirna luka. Ali Zagreb je također zauzeo posebno mjesto u mom srcu. Bila bih u najmanju ruku bezobrazna kad ga ne bih voljela nakon svega što mi je pružio ovih godina.
FOTO GALERIJA (Mnogo je fotografija iz Hong Konga, ali ih ima i sa Mrkodoljske gradine, Tomislavgrada, Zagreba, a nije ih teško locirati!)
Kako kontaktiraš s obitelji, prijateljima u domovini…?
Danas je to sve puno lakše zbog interneta tako da se dopisujem redovno sa svima. Vremenska razlika od 6 sati predstavlja mali problem pa ponekad moram probuditi roditelje i brata u 6 ujutro samo da bismo se vidjeli i čuli, ali sve se to da izvesti.
Što ti najviše nedostaje u dalekom svijetu?
Nedostaju mi prije svih obitelj, prijatelji… koje je nemoguće zamijeniti koliko god ja ljudi upoznala. Osim ljudi, najviše mi nedostaju naše delicije od kojih se teško odviknuti.
Kakvi su tvoji planovi u budućnosti?
Prije svega, nadam se da ću uspješno završiti započeto. O fakultetu još uvijek ne razmišljam intenzivno, ali držim par opcija negdje u podsvijesti. Svakako bih htjela studirati nešto vezano uz prirodne znanosti, ali još uvijek nisam precizirala gdje i što točno. Sigurna sam da će mi ove dvije godine donijeti odgovore na ta pitanja.
Pratiš li novosti iz Hrvatske, B i H i kako?
Pokušavam biti informirana koliko god je to moguće. Ponešto mi moji prenesu, ostatak pročitam na Tomislavnews.com i na kraju dana kao da nisam ni otišla. J
Pozdravi koga želiš?
S obitelji i bliskim prijateljima kontaktiram i pozdravljam ih svaki dan, a da ne bih nekoga zaboravila od ostalih, pozdrave s Dalekog Istoka šaljem svim svojim Duvanjkama i Duvnjacima, rodbini u dragoj Rami, kao i svim čitateljicama i čitateljima Tomislavnews.com.
www.tomislavnews.com /Tekst : Ljuba Đikić/Foto: privatni album
