Naša mala postrojba i dalje polako osvaja metar po metar drevnoga kraljevstva Španjolske. Već smo došli nadomak Santiaga, otprilike koliko bi se malo jači čovik kamenom dobacio…
Fra Mate Logara, donedavni šuički župnik, na jednom je od najpoznatijih, ali i najzahtjevnijih svjetskih hodočašća”Put sv. Jakova” ili El Camino, od Saint Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiaga de Compostele u Španjolskoj, dugog oko 800 km. Netko se odluči produžiti još 90 km do tzv. Kraja svijeta u Muxiu ili Fisterru.
U društvu fra Mate su Josip Zeko, Tihomir Perić i Ivan Šimić. Fra Mate na svom FB profilu povremeno piše vrlo zanimljiva zapažanja, a mi donosimo i peti nastavak, uz suglasnost autora. Lijepo je i osvježavajuće pročitati, posebice pred spavanje…
ZANIMLJIVA ZAPAŽANJA FRA MATE LOGARE S HODOČAŠĆA” PUT SVETOG JAKOVA” (5.NASTAVAK)
Naša mala postrojba i dalje polako osvaja metar po metar drevnoga kraljevstva Španjolske. Već smo došli nadomak Santiaga, otprilike koliko bi se malo jači čovik kamenom dobacio. U praksi to znači da je oko 110 kilometara ostalo, plus onih 90 što mislimo produžit… Put od Cruz de Fierra dovde je bio prilično običan. Od kada smo otkrili Brufene koji uklanjaju bol, više nije tako zanimljivo jer nitko ne jauče i ne govori da se vraća. Bojovnik je predlagao da onu večer spavamo kod Thomasa, koji je legenda Camina, obučen u viteza templara i za kojeg reklama kaže da drži smještaj kakav je bio u 12. stoljeću. Na kraju smo ipak uzeli drugo prenoćište. Sutra smo vidili da nismo pogriješili, jer reklama ne laže. Stvarno je kao u 12 stoljeću: Struje nema, vode ima samo u potoku, a prostirke za spavanje su u nekoj kameno-drvenoj građevini koja je nestabilnija od Plenkovićeve vlade. WC je rupa iza nekog malo razgranatijeg busa.
Uglavnom, nakon povratka u prošlost i kratkog razgledavanja, krenuli smo naprijed ’tisnim putim, uskim klancim.’ Ovaj dio puta nas je pravo izmučio, jer bi na njemu i divokoza nogu slomila. Moji ligamenti su popustili, pa sam se jedva dovuka do odredišta, uz Tihinu pomoć. Stari prijatelj Ivan i vojni drug Josip su predlagali da me ostave u nekoj škrapi pored puta. Uz mnoge muke i nevolje smo nadišli i tu prepreku. Za utjehu nam je Ivan spremio dobru večeru. Doduše, sastojci su me koštali kao dobra gozba u restoranu, pa me nije previše zadivilo. Pokrajina Galicija u koju ušli vrlo je lijepa. Do sada najljepša, ali kažu i najsiromašnija. Lijepe šume i prekrasni potoci. Podsjećalo me na šuičke Bare i Lovarac. Ispražnjena mala sela, kao u Hercegovini. Mladi otišli u velike gradove, a siromašne kuće nekad pune života preuređene su u dobre vikendice starinskoga stila, ali bez pravog života. Budući je ovo, kako sam obećao, predzadnja objava, evo i par riječi o Caminu. To je put koji je vodio s različitih strana Europe do groba sv. Jakova u Santiagu de Composteli.
U Srednjem vijeku je bilo među tri najposjećenija kršćanska svetišta, uz Rim i Jeruzalem. Govorilo se da onaj tko želi susresti Boga hodočasti u Jeruzalem, tko želi upoznati Crkvu ide u Rim, a tko želi spoznati samoga sebe, krene u Santiago. Nakon što je to hodočašće iz raznih razloga zamrlo i stoljećima ostalo umrtvljeno, nekim čudom je ponovno oživjelo prije nekoliko desetljeća i bilježi brojke u desecima tisuća svake godine. Francuska verzija puta je na listi svjetske baštine UNESCOa. Tradicionalno se polazi od San Jean Pied du Port, a mnogi koji idu iz religijskih motiva sada krenu iz Lurda. Većina ljudi ne putuje cijelu rutu od 800 kilometara, nego uzme dio koliko moze vremenski priuštiti. Spava se u prenoćištima koja koštaju 5 do 10 eura. Na putu ima ljudi iz veoma različitih motiva. Ima pravih hodočasnika, ima pustolova, ima onih koji traže smisao života, onih koji ne znaju šta bi od sebe, onih koji žele vidjeti što je to, ima i turista koji dođu taksijem negdi da se uslikaju. Susreli smo i solidan broj travara, ovo je njima baš fora. Zanimljivo da u puno prenoćišta ima nekakve yoge, reikija, Budinih kipova i sličnih istočnjačkih religioznih tradicija upakovanih u new age budalaštine. Da ustane sveti Jakov, vjerojatno bi prvo pošao obraćati ovdje na Caminu… Ako vam je ovaj napis ubacio bubu u uho da počnete tražiti po internetu šta je Camino, vjerojatno ste već zaraženi ovim virusom. Traženje informacija će potaknuti želju, a želja će dovesti do toga da počnete kovati planove kako jednog dana to i ostvariti…
www.tomislavnews.com / Tekst i foto: Fra Mate Logara/FB
