Grad je to za koji se nikad nije jasno utvrdilo pripada li Bosni ili Hercegovini, a rasprave o tome stalno traju.
Kad ti netko baci foru jesi iz Tomislavgrada ili iz Duvna, misli da je originalan, a ti se samo nasmiješ.
Poseban je to grad.
Na mnoga pitanja koja ti postave u prolazu odgovaraš sa “evo pomalo”.
Što se tiče vremena i klime, uvijek je zima.
U svako godišnje doba može te odnijeti bura.
Kada je promet u pitanju, može se dosta toga reći.
Ponedjeljkom ujutro pomalo je kritično.
To je grad di se parkira i po cesti.
Ljudi cestu prelaze svugdje, osim na pješačkim prijelazima.
Jer će izbrisati one bijele crte, pa će se morati svake godine farbati.
Ako voziš, moraš imati sto očiju.
Ali, ljudi u prometu ne trube zbog nervoze,
nego zbog dragosti kada te ugledaju.
A pošto se svi znaju – trub
i se stalno.
U Duvnu se nepoznatoj muškoj osobi obraća s pajdo ili momak,
a ženskoj curo, ljepotice, ženo, ženka glavo, ženo Božja.
Ljeti je najljepše kad su terase pune, a ulicama miriše Mujin burek.
Ali, ponekad je grad i prazan. Je, vrlo često.
Kada su cure u pitanju,
u Tomislavgradu možete sresti najslađe.
Dečkima je samo namignuti ili baciti kompliment.
Ako se cura zarumeni, znači da je dobra.
A možda je čak i ona prava.
Njihove bake mole krunice da ih udaju u dobre kuće.
I ako se zaljubiš, moraš s bakom dobro računati
da ti nije rodbina u nekom koljenu.
Ako se baki sviđa tvoj momak i njegova obitelj
reći će da se rod broji samo do trećeg kolina.
Ako joj se ne sviđa ni tvoj momak ni njegova obitelj
računaće do devetog kolina kako bi te uvjerila da ste rod.
Ako se zapitate koji otac najviše voli svoju obitelj,
odgovor je: gastarbajter na kolodvoru.
On se još nije odvojio od žene i djece,
stalno ih grli i ljeti i zimi, po kiši i snijegu.
O prirodnim ljepotama ne mora se puno govoriti.
Duvno je ljepše od Kalifornije.
Postoji u duvanjskom kraju mnogo sela.
I znajte, teško je odabrati najljepše.
Kada šetaš selom, često ćeš čuti: ČIJA SI TI?!
Tada moraš biti fina, jer bitno je što će selo reći.
U tome mjestu najslađe je spavati.
Jutrima te budi mater, a ne alarm.
A ponekada i pajdo iz Hercegovine kada prodaje voće.
Mnogi ljudi slabo razumiju naš govor, ali bitno je da se mi međusobno razumijemo.
Sve u svemu, ako si iz Tomislavgrada znaš di je priroda najljepša.
Ako nisi, dođi! Istodobno ćeš biti zbunjen, prihvaćen i nasmijan od uha do uha.
Zadivljen beskrajnim livadama, ugodno će ti biti sa srdačnim ljudima.
(P.s. Pazi da ne voziš auto ispred zgrade Općine jer ćeš dobiti kaznu.)
Sve je to naš Tomislavgrad, naše Duvno, naš Tomislavgrad.
S malo mana i previše vrlina, previše ljepote.
I gdje god krenemo nosimo ga u svojim srcima.
Ma ne samo mi…
I ptice ga nose u svojim srcima kada krenu na jug.
Znam i njima je teško otići…
Ali, Bože moj, što se mora-mora se!
www.tomislavnews.com/ Tekst i foto: Anita Čevra, Omolje, Tomislavgrad
