Napokon da se javimo! Kao i uvijek, vrijeme u Africi nevjerojatno brzo prolazi i ne stižemo pisati! A i ne želimo baš gubiti dragocjeno vrijeme na pisanje tekstova.
Pri dolasku u Cotonou su nas dočekali prijatelji vlč. Odilona, Pascal, Clairaut i Gaston, a u kući prijateljica Blandine! Ujutro smo bili na misi i nakon toga se uputili u Dom sv.Ivana Pavla II . Djevojčice i sestre poseban doček su pripremile za kumu Maru! Malena Marie Colete, nosila je papir dobrodošlice! Teško je i opisati trenutak kad su se zagrlile “dvije Mare”! Mislim da je srce kume Mare kucalo jačinom zvuka afričkih bubnjeva, kojim su nas djevojčice dočekale taj dan! Idući dan krenule smo put sjevera u sirotište kod sestre Adeline !Svrativši u Parakou kupili smo stvari (mlin, žicu i tv),za koje nam je sestra Adeline rekla da su najpotrebnije u sirotištu Biro, gdje je ona trenutno. S njima smo provele dva dana i opet natrag u “naše “sirotište”. Već smo i prije pisali o ljubaznosti kojom zrače ljudi Afrike! Ukoliko se pokažeš kao prijatelj, vrata njihovog srca i njihovih skromnih ,a tako duhom bogatih kućica zauvijek su širom otvorena. Želeći da našoj Mari prvi dolazak u Afriku bude što ljepši odlučili smo otići i na Atlantski ocean! Svakim danom Maru je Afrika sve više oduševljavala. Kad smo drugo jutro krenuli na Misu, Blandine je rekla da idemo taksijem. Shvativši da je taksi motor, Mara je iz sveg glasa zavikala “No”! Taj no je kratko trajao i ubrzo je Mara postala prava “Afrikanka”. Istina, još uvijek navečer obavi “pregled kuće”, da nema “zalutalih prijatelja” (tako je nazvala guštere) Inače, opustila se, na svoj način komunicira s djecom i rado se vozi na motoru! Shvativši da je sirotištu i farmi potreban motor s prikolicom, odlučili smo kupiti im to i tako olakšati rad na farmi i u Domu.
Znamo da jezik srca otvara sva vrata, ali kako bi zaista savladali jezične barijere Terezija se brine o prijevodu, jer nam francuski baš i nije jača strana🤔!Mara je uskoro našla i prijateljicu u sestri Henriette, koja je desna ruka vlč. Odilona, ovdje u sirotištu. A malena Coco(kako od milja zovu Marie Colette ) se ne odvaja od svoje kume. Uručili smo im pisma i poklone od kumova, a dječica i dalje svaku večer mole za sve svoje dobročinitelje! Poseban je osjećaj kako Mara kaže boraviti u Đokinoj volonterskoj kući koja nosi ime našeg fra Đoke, igrati se s djecom u prostoriji koja nosi ime “Kapi ljubavi” ili na igralištu koje nosi i ime našeg grada! Sva rodbina vlč. Odilona trudi se biti uz nas i pomoći što god treba. Posebno su tu Nicolas, nećak od vlč.Odilona i Rock, brat od vlč. Odilona. Dečki su zaista tu u svakom trenutku. A posjet župniku i riječi koje je uputio kao zahvalu fra Đoki, “Kap ljubavi” i svima vama koji pomažete natjerao je suze na oči !Toliko se osjetila duboka zahvalnost za brigu o djeci. Rekao je da svakodnevno prikazuje sv. Misu za fra Đoku i sve koji pomažu i da bi im zaista bila čast susresti Đoku, ovdje u Beninu. Obratio se i kumi Mari i uputio joj zahvalu za sve što ona i kumovi čine za djecu.
Nakon što smo prepune emocija zbog svega doživljenoga zadnjih dana pokušale zahvaliti župniku Maximu, rekao nam je da nemamo što zahvaljivati jer smo kod svoje kuće. Puno toga bih mogle napisati, ali…
Vjerujemo da nam nećete zamjeriti jer preostalo vrijeme želimo provesti u druženju s djecom i našom afričkom obitelji. Hvala vam od srca što se i ovdje, u dalekoj Africi vidi i osjeti vaša dobrota!
Veliki pozdrav iz sirotišta sv. Ivan Pavla II, od dječice i yova (bijelaca) iz Benina!
Objava je s FB stranice Duhovno humanitarna udruga “Kap Ljubavi”
www.tomislavnews.com
