U duvanjskom puku sačuvano je više legendi, narodnih predaja, čiju se istinitost ne može provjeriti, nije zapisano, nema pisanih dokumenata niti živih svjedoka.Dakle, legende su to koje nisu zapisivane, a još uvijek žive u narodnoj predaji, priči koja se prenosi s koljena na koljeno.
Jedna takva legenda još uvijek živi, a budući je na putu zaborava, pa neka joj ovaj foto zapis ne da izumrijeti.
Naime, na Mrkodoljskoj gradini, strani, odmah na početku brda koje prostorno pripada Mrkodolu, a idući iz Brišnika, dvjestotinjak metara uzbrdo iznad zaseoka Pačara, postranice između Velike i Male draga, nalazi se suhozidom ozidan mali prostor (možda 4 X 3 metra) u kojemu raste poveće drvo i sada, zimi, ima mnogo šiblja, suhog raslinja, dok ljeti ozeleni i bude samoniklog cvijeća. Od davnina taj mali prostor (mali u odnosu na ogromna brdska prostranstva iznad Mrkodola) mještani obilaze, hodočaste mu kao “malom svetištu”, nazvano Grepčić (lokalizam od mali grob, gropčić). Danas, po oblačnom i kišnom vremenu, a Kalandora je, posjetili smo Grepčić i snimile nekoliko fotografija. Grepčić je ostao kao mikro lokacija, pa se kaže kod Grepčića, blizu Grepčića…
Sjećam se u vrijeme čobanovanja kako bi tu dolazile žene kada bi ih boljela glava, molile na Grepčiću i bol bi uminula. Pričalo se, također, da su na golim koljenima “lizle” oko Grepčića i mlađe udate žene koje nisu imale djece, a željele su zatrudnjeti i kako bi im molitve i žrtva bile uslišane.
Priče su to koje se prenose s koljena na koljeno, a i danas do Grepčića dođe poneko. Istina vrlo rijetko, jer nema čobana, sve je manje i žena i djevojaka u selu, a i legenda, priča polako izumire.
Prema legendi u Grepčić je ukopana sedmogodišnja djevojčica iz sela, čiji su roditelji bili čobani, a imali su samo nju. Djevojčica je umrla čudnom smrću, nije bolovala, a roditelji su je vodili sa sobom kada bi išli za ovcama. I dok su na kamenu iznad kuće sve troje sjedili djevojčica je pjevala i odjednom se “na čistu miru” ukočila i preminula.
Tužni roditelji nisu je željeli pokopati u groblju koje je udaljeno od sela, nego na mjestu preminuća, kako bi njezin grob svaki dan posjećivali, molili za nju i stavljali buketiće planinskog cvijeća, razgovarajući s njom kao da je živa.
Legenda dalje kaže kako su pod stare dane roditelji htjeli prenijeti tijelo djevojčice u mjesno groblje gdje su i sebi odredili mjesto ukopa. Međutim, kada su otkopali zemlju i skinuli ploče kojima su bili prekrili tijelo djevojčice, izgledala je kao da je tek pokopana, ništa na njoj nije “istrunulo”. Roditelji su odlučili ne premještati tijelo, a rodbini i susjedima su ispričali zašto to neće.
Tako je nastala legenda o anđelčiću čuvaru u Grepčiću, koju rijetki znaju, a oni koji znaju koriste svaku prigodu posjetiti Grepčić, moliti anđelčića čuvara za svoje potrebe i čvrsto vjeruju da ima pomaže.
Treba im vjerovati, ali bi trebalo Grepčić malo i urediti, te s legendom upoznavati sve koji tuda hode, jer ako ljudima pomaže, ako vjeruju, zašto ne bi dolazili Grepčić posjećivali, na zavjet kao nekada?!
NAPOMENA: Znamo da ima još nekoliko legendi iz Mrkodola, ona o izvoru Pruška, o Gradu na Mrkodoljskoj gradini, o hladnom izvoru Tajalica, o izvoru Brzumila …, a vjerujemo da ima mnogo legendi i u ostalim duvanjskim selima, na duvanjskom području. Pa ako znate za njih, napišite, snimite i pošaljite nam je, rado ćemo objaviti i podijeliti s našim čitateljicama i čitateljima.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/Foto: Mate
