Nesporazum između franjevaca i dijecezanskih svećenika, biskupa i fratara, koji se zove „hercegovački slučaj“ i traje već sto godina, ovih je dana dobio novi (stari) zaplet.
Naime, župa svete Kate u Grudama poslala je 3. ožujka pismeni poziv biskupu Ratku Periću da obavi krizmeni obred u toj župi 11. svibnja. Taj poziv je potpisalo više od stotinu župljana župe svete Kate u Grudama.
„Uza sve dobro poznate razlike i prijepore, za koje ćemo moliti Boga da ih napokon razriješi na pravedan način, želimo vjerovati kako nam je briga za djecu – krizmanike u našoj župi zajednička”, piše u pozivu biskupu. “Dobro bi bilo barem na trenutak sva neslaganja ostaviti po strani i pustiti da Providnost i vrijeme bistre naše misli i ‘slučajeve’, jer je i grijeh i šteta stavljati teško breme sporova nas odraslih na leđa djece.”
Na ovo se oglasio biskup Perić pismom medijima u kojemu odbija „mogućnost podjele sakramenta krizme u Grudama dok tamošnji razriješeni franjevci ne predaju župu i ovlasti dijecezanskim svećenicima“, što se tumači nastavkom neposluha prema Dekretu Sv. Stolice i „uzurpacijom“ župe i ovlasti.
– Manja bi nam muka bila da je svoj stav biskup Perić poslao i nama, kaže nam stari „izopćenik“ fra Bernard Marić, koji je za „hercegovački slučaj“ vezan već dugi niz godina. – Ali ne, on u svojoj oholosti ne želi uopće s nama komunicirati.
Pitajte ljude
Podsjećam učenog fra Bernarda da u Crkvi nema demokracije, nego je vlast ustrojena na načelu hijerarhije.
– Istina, hijerarhija je unutarnji zakon ovog svijeta. Reci ptici da nije ptica. Ona odleti. Hoću kazati da zakone stvaraju ljudi, pa se zakoni mijenjaju da bi bili usklađeni sa životom. A zar demokracija nije ljudska vrijednost u 21. stoljeću? Zar ne treba u pravljenju zakona pitati ljude, obične pučane i svećenike? Nego nekima ta hijerarhija služi da stvaraju neprirodne zakone koji ponižavaju ljude. Nažalost, u našem vremenu stvaraju zakone koji će legalizirati nasilje. Zar Isus nije razapet po zakonu? Po zakonu su formirani koncentracijski logori i ubijeni milijuni ljudi. Ispada da su zakonito smaknuti i hercegovački franjevci nakon Drugog svjetskog rata.
Biskup Ratko Perić
Biskup Perić u svojoj objavi ističe da je zadnjih godina 160 župljana župe svete Kate u Grudama zatražilo novi krizmeni obred, jer su „nevaljano“ krizmani.
– Kako on može dokazati da je njegova sveta vodica ispravna, a moja nije?, nastavlja fra Bernard. – Vidiš, biskup Perić će priznati pravoslavnu krizmu koja se daje s krštenjem. Jer ne može krst na krst. A našu neće. Sjećam se kad je prije 45 godina u moj Dobrič kod Širokog Brijega, gdje je živjelo nešto pravoslavaca, došao paroh Vasilije. A došlo više katolika nego pravoslavaca. Pa mu katolkinje ljube ruke. On se čudi. A ja kažem: – Prijatelju, nije problem u puku, nego u onima koji ih vode. Vlast je zavodljiva. Radi vlasti se raspalo kršćanstvo, radi vlasti teško ide s ekumenizmom. Ne radi se o Božjim zakonima, nego o svjetovnom interesu ljudi.
Molitva za Srpkinju
Župnik u Grudama, fra Stanko Pavlović, stoji iza fra Bernardovih riječi.
– Trebalo bi biti sasvim normalno da imamo svoj stav i da se taj stav ne kažnjava. Pa gdje bismo bili da Isus nije imao svoj stav? Upravo nas Isus na ljudskoj razini podsjeća da moramo imati svoj stav i javno ga braniti. On je za to bio drastičnije kažnjen od nas.
Na ručku se našao i fra Mile Vlašić, svećenik u (izopćenoj) župi Čapljina, mlad i pametan svećenik koji pripada skupini od 40-ak svećenika koji nisu potpisali izjavu lojalnosti prema biskupu.
– Znam ja da ne mogu puno toga promijeniti, ali mi je više stalo da budem lojalan prema Isusu, nego prema nekom farizeju koji mi pokušava nametnuti stav što je Isus mislio i što je htio kazati. Pokazalo se da kršćanstvo nije imuno od farizeja i farizejštine. Evo što naš biskup Perić ne priznaje Međugorje, ali je neljudski to mjesto, gdje svake godine dođe milijun nevoljnika moliti se, a svi odu bolji i zdraviji nego su došli, proglašavati prijevarom. Meni je, vidjevši me u fratarskoj mantiji, došla žena, ja sam joj kazao uobičajenu molitvu: Bože, budi milostiv i učini dobro onima koji ti vjeruju…, a ona mi na kraju pokaza sliku nepokretnog sina u kolicima i šapnu: – Ja sam Srpkinja i pravoslavka, molite za mene. To me pokosilo.
– Za Međugorje su najviše učinili komunisti i biskup Perić – bez pardona dodaje fra Bernard. – Zabrane su od njih došle. I uvijek su u interesu moćnika. Ljubav se iskazuje svakodnevnim djelovanjem. A naš biskup je fenomen. Nisam vidio čovjeka da s toliko mržnje govori o ljubavi. Za njega su župe feudi, a župljani kmetovi.
Dok smo razgovarali, stigla su i trojica župljana, Tiho Vranješ, Jerko Andrijanić i sveučilišni profesor Vjekoslav Šimunović.
– Imamo problema što nam ne priznaju krizmu, što nemeremo bit kumovi ako nas nije krizma biskup, ali napiši to što naši pratri govore, veli Tiho. Mi nji volimo, njima virujemo i znamo da nam ne petljaju.
– Raduje nas izbor novog pape Franje, veli prof. Šimunović. Vjeruj, kao da su ga Gruđani birali.
– On je moj vrsnik, pa mi život krenuo kad je izabran za Papu i vidio ga i čuo kamo smjera, kaže fra Bernard. Bliži je nama nego biskupu. Ali se bojim da će izgorjeti u činovničko-pravnoj kuriji koja je puno vještija i moćnija. Ako prije vremena ode u mirovinu, ima mjesta kod nas.
(Slobodna Dalmacija)