Nominacije za izbor “Hercegovac godine ” su u tijeku i traju do 19. ožujka, 2024. godine.
Glavni uvjet je da nominirana osoba vuče korijene iz Hercegovine, neovisno o mjestu stanovanja, starosnoj dobi i zanimanju.
Svakako da mora biti pozitivan član društva, te činiti nešto dobro i plemenito, te biti primjer čestita Hercegovca kako bi opravdao tu laskavu titulu, poručili su iz Organizacijskog odbora
Među nominiranima je i svima dobro poznato ime omiljenog svećenika, a riječ je o fra Jozi Radošu – Đoki iz Tomislavgrada. Njegovo zalaganje za opći boljitak šire društvene zajednice kroz humanitarne akcije, ali i kao svećenika vrijedni su pažnje i divljenja. U nastavku prenosimo popratno pismo u cijelosti u kojemu je tek dio iz prebogate biografije ovog svećenika:
Rođen je 5. svibnja, 1971. godine od pok. majke Mare i oca pok. Joze u selu Seonica kod Tomislavgrada. Osnovnu školu završava u Seonici, a srednju školu završava u Visokom i Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 1998. godine u Zagrebu. Mladu misu je služio iste godine u rodnoj Seonici. Službovao je kao samostanski vikar u Slanom kod Dubrovnika, zatim biva premješten u Tomislavgrad, također kao samostanski vikar. 2003. godine premješten je u Župu Bukovica gdje je bio župnik sve do 2010. godine kada je premješten u samostan u Tomislavgradu gdje je bio do 17. prosinca 2010. godine. Nakon toga premješten je u Župu Roško Polje, gdje je obavljao službu župnika do rujna 2022. godine. U rujnu 2022. godine stupa na službu župnog vikara u župi Bukovica.
„Rođen sam 5.svibnja 1971,godine u Seonici kod Tomislavgrada. Bez oca sam ostao još u majčinoj utrobi. Stariji brat Frano, sestra Luca i ja, živjeli smo s majkom Marom u jako skromnim uvjetima. Cijenili smo svaki dar, pa i najmanji poklon, jer nije se imalo i nije se „moglo“. Majka se trudila usaditi nam temelje kršćanstva kroz svakodnevnu molitvu i obvezne odlaske na sv. misu. Odrastao sam uz crkvu i svećenike, jer je naša kućica bila odmah uz župnu crkvu u Seonici. Kako i kada sam dobio Božji poziv ni sam točno ne mogu reći jer sam već nakon osmog razreda otišao u Visoko. S obzirom da sam bio „živahan„ dječačić, rijetki su vjerovali da ću postati fratar. No zahvaljujući Onome Gore i vjerujem Njegovoj volji, tu sam gdje jesam. Nakon Visokog odlazim u Dubrovnik, a poslije toga i na služenje vojnog roka na otok Vis. Vjerojatno, ne želeći se prisjećati tog životnog razdoblja, često „potiskujem“ misli vezano za vojsku i sve što sam tamo proživio. Bio je to, mogu slobodno reći, jedan od težih životnih razdoblja. Po povratku iz vojske i preživljene torture, ni majka me nije prepoznala. No, ne želim puno o tome i inače u životu nastojim gledati u ljudima samo dobro.
Slijedio je novicijat, a 17.rujna. 1996. imao sam doživotne zavjete. Zahvalan dragom Bogu i mojim bližnjima, Mladu misu sam proslavio 9. kolovoza,1988. u rodnoj Seonici. Svoj život i kroz moj poziv, a i kroz udrugu „KAP LJUBAVI“, koju vodim već nepunih 25.godina, nastojim živjeti slijedeći Krista, po uzoru na našeg serafskog oca sv. Franju. Koliko u tome uspijevam, najbolje zna naš nebeski Otac. Kao što sam spomenuo, još u majčinoj utrobi, ostao sam bez oca i mojoj baki ime Jozo, koje je bilo ime mog oca, stvaralo je bolne uspomene i nadjenula mi je nadimak Đoka.
Nisam vam ja vičan pisanju knjiga i nisam neki govornik, ali sam osjetljiv na ljudsku bol i patnju. Kad vidim ljudsku patnju, raskrivim se i plačem k’o kišna godina. Te misli mi ne daju spavati dok im ne pomognem. Ponekad čovjeku nije potrebna hrana , pelene ili ortopedsko pomagalo, nego topla ljudska riječ. Po svom temperamentu sam veseo čovjek, koji se druži sa svim ljudima, bio on siromah ili bogataš, to me ne opterećuje, ali sam više vezan uz one ljude koji nemaju, ali zahvaljujući onima koji imaju, ja sam s onima koji nemaju!
Fra Jozo Radoš-Đoka s nekolicinom entuzijasta osnovao je Duhovno humanitarnu udrugu KAP LJUBAVI Tomislavgrad – 1. studenog, 1999. godine u samostanu u Tomislavgradu, sa željom da se pomogne socijalno ugroženima na terenu Općine Tomislavgrad.
Uz svećenika fra Jozu Radoša – Đoku Udruga broji još trideset četiri člana svih dobi i profesija, sa željom da svatko pomogne u svojoj struci. Svi članovi su volonteri željni pomoći siromašnima bez nadoknade.
Udruga trenutačno skrbi za oko dvjesto obitelji na terenu općine Tomislavgrad. Svojim je radom postala prepoznatljiva i šire, pa im se za pomoć obraća sve više ljudi kako iz cijele BiH tako i iz Hrvatske. Neki od gradova na kojima djeluje “Kap ljubavi” uz našu općinu su: Livno, Kupres, Bugojno, Stolac, N. Bila, Banja Luka, Vitez, Mostar i drugi gradovi, a za Udrugu se čulo i izvan granica BiH. Na svaki poziv se odazovu koliko je u njihovim mogućnostima. Među štićenicima ima samaca, obitelji s mnogo djece, problema što se tiče bolesti itd. Udruga je registrirana u svibnju 2004. godine te su od općinskog poglavarstva dobili prostorije za korištenje. Uz obvezni knjigovodstveni servis, ostalu potrebnu dokumentaciju vode sami članovi „Kapi ljubavi“ (potrebe, podatci o štićenicima, kartoteku, primitke, izdatke, donatore i sve druge stvari). Zanimljivo je napomenuti da su do sada otišli na teren preko 7000 puta. Uz svakodnevne razgovore s onima o kojima brinu, pomažu u kućnim potrepštinama, sitnim popravcima, a tu je i čišćenje, presvlačenje, dostava drva za ogrjev, dostava vode… Redovno se obilaze oni kojima je potrebno šišanje i liječnička pomoć, pripreme za operacije i nabavka lijekova, pelena i ostalih pomagala (naočale, štake, invalidska kolica, princeze, obuća, odjeća itd.). Mjesečni paketi jedan su od vidova pomoći, ali ništa od toga ne bi bilo da nije dobrih ljudi koji žele pomoći. Sva sredstva koja uspijevaju proslijedit darovi su dobrih ljudi i samog zalaganja i akcija članova Udruge tijekom cijele godine.. Nakon što su svojim radom zadobili povjerenje, uvršteni su i u proračun općine Tomislavgrad. Jedna od bitnih činjenica je da pokušavaju sa svakim razgovarati kao sa bratom i nastoje mu donijeti bar malo sunca u ovim teškim danima. Zagovorom i pomoću dragog Boga nastoje i nastojat će i dalje činiti milosrđa u ovom napaćenom svijetu. Slogan „Kapi ljubavi „glasi:
POMOZI I TI ONOME KOJI NEMA…
Od 2011.godine Udruga je svoje djelovanje proširila i na Afriku, te na Crnom kontinentu djeluje već trinaest godina.
Projekt kumstva: Pomoć djeci u Africi i Južnoj Americi
“Kap Ljubavi” s projektom kumstava započela je 2011. godine. Prvih par godina pomagalo se djeci Subukiie (Kenija). Od 2017. godine, spoznavši da je pomoć Beninu (Afrika) potrebnija i da je siromaštvo izražajnije, time i mogućnost školovanja djece slabija ili nikakva, odlučili su usmjeriti projekte (“Pomoć Africi”) na spomenuti Benin. Pomoć uključuje: tzv. plaćanje školarina (projekt kumstva), uplata pojedinačnih donacija…
Početkom 2024. godine fra Jozo Radoš-Đoka i Duhovno humanitarna udruga “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada započeli su projekt kumstava prema Boliviji (Južna Amerika) kako bi pružili pomoć djeci koja su pod skrbi našeg hrvatskog misionara fra Ivice Vrbića u misiji Minero, Santa Cruz. Cilj je pružiti podršku i ljubav dječici i narodu u misiji Minero, bez obzira na geografsku udaljenost. Svjesni veličine srca našeg čovjeka, donijeli su odluku da dio dobrote pošalju i do ovog dijela svijeta, do Bolivije.
Koliko se rad Udruge cijeni u dalekoj Africi u prilog govori i činjenica da volonterska kuća, u sklopu sirotišta u Beninu nosi ime fra Joze Radoša-Đoke, najveća prostorija u spomenutom sirotištu nosi ime „Kapi ljubavi“, a jedan od gradova čije ime nosi dječje igralište je Tomislavgrad.
Udruga je do sada sagradila/renovirala više od 21 objekt, što samostalno , što sudjelovanjem s drugima.
Svakodnevno u ured Udruge u Tomislavgradu, dolaze ljudi sa svim strana BiH, a javljaju se potrebiti i iz susjednih država.
Fra Jozo i njegove „Kapljice“, nastoje svojim radom i vidljivim djelima , opravdati povjerenje koje im se ukazuje od svih dobrih ljudi. Jer, kako fra Đoka voli istaknuti, da nije dragog Boga i pomoći dobrih ljudi „Kap ljubavi” ne bi bila to što je.
Ove godine fra Đokina Udruga „Kap ljubavi“, proslavit će 25.godina rada i djelovanja.
Uz svakodnevne akcije koje provodi fra Đoka i njegova udruga “Kap ljubavi” trenutno su u izgradnji dvije kuće, sve uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi, a nabavljaju i neurofeedback uređaj za Dom zdravlja Tomislavgrad-
Fra Đoka je inače i preskroman i prejednostavan, ali smatramo da je itekako zaslužio nositi ne titulu Hercegovac godine, nego Hercegovac desetljeća. .. I kad ga netko pohvali zna reći, pa ništa ne činim, zar nije naša misija biti jedni uz druge, uz brata u potrebi…HERCEGOVINA I HERCEGOVCI DILJEM SVIJETA SE PONOSE SA SVOJIM fra ĐOKOM i nema sumnje da će dobiti ogromnu podršku. Ljudi poput njega su za primjer svima nama kako trebamo živjeti ispravno, ne misleći samo na sebe već na sve ljude, a osobito one u potrebi.
Hercegovka.net
