Ako bi me netko priupitao kako doživljavam Livno moj odgovor bi stao u jednu riječ SLOBODA. Livanjski kraj pruža mogućnost bacanja pogleda u daljinu. Livanjsko polje spaja grad i sela.
Prostrane ulice grada Livna odišu komforom. Tu te ništa ne stišće oko vrata. Šetnice, parkovi, te prostrani trg mame čovjeka biti vani. Ljudi su okupljeni u ugodnim razgovorima, terase kafića su pune. Ljudi su srdačni i kulturni. Volim sam, onako u tišini prošetati. To učinih. Tada puno više doživim. Osim živućih koji me unatoč kapi na glavi prepoznaju, zaustave i pozdrave, ja se zaustavih kod poprsja mrtvoga velikoga Gabrijela Jurkića. Umjetnik spava, a djela mu žive.
Livno se gradi. Niču stambene jedinice na sve strane. Dok mnogi odlaze novo gle nastaje. I to je Livno. Uz šetnju promišljam o onima koji su otišli u tuđinu iz ove SLOBODE. Promišljam i o tome tko će pred Bogom dati račun da nisu stvoreni uvjeti opstanka za mnoge obitelji livanjskoga kraja? No, ničim ne želim pokvariti svoj dojam o prekrasnom Livnu i dobrim ljudima. Šetam i fotografiram. Ovaj put nisam kročio u stari dio grada.
Svratite ili otiđite u Livno. Tu se ima što vidjeti i doživjeti. A sve to kao brižna mati zakriljuje i čuva samostan fratara na Gorici. Livno je grad koji zaslužuje respekt.
www.tomislavnews.com/ Fra Mario Knezović
