Ono što uništava ovu (i ne samo ovu) zemlju nije siromaštvo, nego beznađe!
Mnogi mladi ljudi koji odu odavde, neće u Njemačkoj naići na bolje uvjete. Često će biti potpuno suprotno. Dijelit će sobu sa neznancima, sva tri obroka će biti konzerve i sendviči, izrabljivat će ih poslodavac tjerajući ih da rade ono što se od Nijemaca ne bi usudio ni tražiti. Znam neke ljude koje je takav način života potpuno uništio i moralno i u svakom drugom smislu. Što onda ljude tjera tamo? Pa nada i uvjerenje da se to isplati. Uvjerenje da će nakon nekoga vremena sebi moći priuštiti stan i normalnu hranu, da će moći ne samo zarađivati za život nego zaraditi dovoljno i za svoje hobije i raznonodu, da će moći stvarati ušteđevinu.
Čovjek je sve spreman podnijeti ako se nada i vjeruje da to ima smisla i da će dovesti do nečega boljega. Kod nas takve nade nema ili ima jako malo. Slabe su šanse da će ovdje vrijedan rad dovesti do napretka, tanki su izgledi da će današnja požrtvovnost dovesti do boljega sutra. Skoro u svim sferama društva napreduju podobni, a ne radišni i sposobni. Ne znam može li itko osim naivnih još smatrati da je njegov dobar rad bolja preporuka od „veze“ kod nekoga moćnika. Politika (i državna i ekonomska, a pošteno govoreći i crkvena) stvara sustav poslušnika koji će biti ovisni o njoj i dovoljno razgranati da mogu održati vlast. Ne vidi se (ili se ne želi vidjeti) da se tako stvaraju preduvjeti za propast društva, uključujući i mrežu poslušnih, jer to neće imati tko održavati.
Čuo sam da jedan dužnosnik kaže: Odavde se oduvijek odlazilo. Nisam dovoljno star da upamtim to „oduvijek“ (pretpostavljam da misli na 1970-e) ali znam da nije bilo ovako. Odlazili su muškarci zarađivali novac koji su njihove obitelji ovdje trošili i tako bar donekle poticali ekonomiju. I vraćali su se ovamo u mirovinu. Samo 50 njemačkih penzionera u jednom selu znači 100 000 KM mjesečno! Toga u budućnosti neće biti. Jer sada odlaze cijele obitelji i neće se ovdje vraćati u mirovinu. Među njima odlaze i oni najbolji koji bi mogli ovdje raditi, ali jednostavno iz principa ne žele biti robovi nikakvih umreženih interesa, nego samo žele pošteno raditi i zarađivati.
Kao što hrđa izjeda željezo, tako i korupcija polako, ali vrlo ustrajno i učinkovito, razara narod i državu, puno više nego ikakav nacionalizam, separatizam ili unitarizam. Nije osnovni problem te korupcije u tome što 50, 500 ili milijun maraka ode u pogrešnom smjeru, nego u tome što uništava vjeru u isplativost truda, rada i pošetenja. Divim se onima koji ovdje ostaju, ali žao mi je što nemam argumenata (pa ni uvjerenja) poticati na ostanak one koji planiraju otići. Teško je shvatiti da smo toliku moć dali ljudima koji su nam ukrali nadu.
www.tomislavnews.com /Fra Mate Logara/ FB/ Foto: Petra Ćurčić
