Prenosimo s Facebooka razmišljanje fra Mate Logare, gdje je naglasio da je riječ o njegovom osobnom mišljenju.
“Fra Mate, zašto vi svećenici ne volite obraćenike?”
Takvo neugodno formulirano pitanje dobijem prije par dana.
Pa evo ukratko pojašnjenja.
Prije svega: “Veća je u nebu radost radi jednog obraćenog grešnika, nego radi 99 pravednika!” veli Isus. Kako svećenik može ne voljeti obraćenike, ako je smisao njegovog života naviještati i obraćati? Prema tome, mislim da svaki svećenik voli čovjeka koji se obrati.
Ali u čemu je često problem sa obraćeničkom vjerom?
Po mom mišljenju: Napadnost i nametljivost.
Isus kaže da su njegovi učenici svjetlo svijeta i sol zemlje. Svjetlo sve obasjava, a sol svemu daje okus i čuva od kvarenja. Dakle, ako vjera ne prožima svaku sferu života: Moje osjećaje, moje mišljenje i moje ponašanje nešto s njom nije u redu. Kaže Gospodin također: “Tko se zastidi mene pred ljudima, stidit ću se i ja njega pred Ocem nebeskim”.
No – s druge strane – sve je u redu kad su sol i svjetlo stalno i u svemu prisutni, ali diskretni. Ne služi sunce da u njega gledamo, nego da pod njegovim svjetlom sve vidimo. Ne služi sol da je šakom ili žlicom jedemo, nego da čuva i prožima drugu hranu. Eto, to je vjera u svijetu. Ne da nas odvoji od svijeta, nego da ga vjerom mijenjamo, obasjavamo, čuvamo od pokvarenosti.
Ponekad kad čovjek u kasnijim godinama otkrije vjeru (posebno ako mu je prošlost bila u vjerskom smislu “tamna i neslana”) misli da to mora nadoknaditi, popravljati, stalno naglašavajući “sol i svjetlo”, tj. svoju vjeru.
Smatram da to nema smisla. Vjera ne može popraviti prošlost, niti ona to želi. Prošlost je prošla. Vjera želi prožeti sadašnjost i oblikovati budućnost, dati im boju i okus. Ali ne tako da nas svjetlo zaslijepi ili da sve bude preslano. Zato se događa da naše prenaglašavanje vjere tu vjeru drugom čovjeku ustvari ogadi, umjesto da je navijesti.
www.tomislavnews.com/ Fra Mate Logara/FB/Foto: Fra Mate u vrijeme dok je bio župnik u Šujici
