„Statistike o čitanju u Hrvatskoj su poražavajuće, već godinama pokazuju da polovica stanovništva godišnje ne pročita nijednu knjigu.“
Nabasao danas na ovaj statistički podatak. I baš me nešto zamisli ta rečenica. Većinu života sam proveo u školi. Najprije kao učenik, pa kasnije student, a onda kao nastavnik. Pa sam onda opet postao student, da bih sada opet postao profesor. I nešto mi tužno ovo pročitati, da vam pravo kažem.
Volim knjige. Volim čitati. Volim i pisati. Prošle godine sam uspio pročitati pedesetak naslova. Ove godine mi ide nešto sporije. Imam više obaveza pa sam malo zapustio čitanje. Tek sam na sedmom naslovu…
Zato sam u korizmi odlučio malo dodati gasa. Jedna korizmena odluka je glasila ovako: SVAKI DAN PROČITATI BAREM 20 STRANICA NEKE KNJIGE. Ovo je bilo čisto da zavaram samoga sebe. Čim počnem čitati, znam da se ne mogu zaustaviti na 20 stranica. Ali ako se zavaram da svaki dan imam previše posla, onda ni knjiga ne stigne na red.
I onda opet iznova shvatim da više volim čitati nego slušati kojekakve razgovore ili gledati kojekakve filmove. Film mi otme svu čaroliju mašte. Tamo je sve već određeno. I likovi. I boja kose. I boja neba. I čitava pozadina. I oblik drveta. Oni su sve umjesto mene već odredili. A dok čitam – mašta radi svašta. Odlazim iz ovog zacrtanog i često zabetoniranog određenog svijeta tolikim pravilima i nepravdama u jedan svijet gdje ipak ima nešto više nade i gdje nešto češće pobijedi pravda nad nepravdom, svjetlo nad tamom i ljubav nad mržnjom.
Dobro je čitati. I to raznoliku literaturu (ne samo moje knjige i postove ha-ha). Otvarati nove prozore. Dosezati nove obzore. Čuti nova mišljenja. Pročitati kako je netko zapisao baš ono što se ja nisam nikako mogao izraziti svojim riječima. Pa kažem nekad: „E baš tako! To je to!“ Čitanje je, čini mi se, dobar put da čovjek ne postane ona najteža i najkompliciranija kombinacija koja se smiksa u jadnom insanu: Tvrdoglav, glup i samouvjeren. Dnevne novosti i portali su, nažalost, puni baš ovakvih likova…
Dobro je čitati. I tužno mi je pročitati (koje li ironije) da više od pola stanovništva u Hrvatskoj ne pročita barem jednu knjigu godišnje. A drago mi pročitati kad neka knjižnica privlači sve više posjetitelja i čitatelja koji posuđuju knjige i čitaju. Drago mi je vidjeti da knjige koje se izdaju pronalaze svoje čitatelje. Drago mi je da postoje toliki zaljubljenici u riječ. I da toliki kažu da ih čitanje – opušta.
Čitajte, dragi ljudi…
U komentarima napišite što trenutno čitate i je li to preporučljiva roba. Drago mi je pročitati da se čitaju knjige.
p.s. Intenzivna njega je dostupna još uvijek za one koji nisu uspjeli doći do nje.
U Bosni i Hercegovini možete nabaviti knjigu u Franjevački samostan i župa Široki Brijeg, u Franjevačkoj kući molitve u Masnoj Luci, u knjižarama Naša Ognjišta, u Logoviti u Mostaru i u Liria na Humcu.
U Hrvatskoj ne možete promašiti. Odete do knjižara Kršćanska sadašnjost, Verbum, Hoću knjigu, Naklada Ljevak, Menart, V.B.Z. online bookshop & club ili odete do portala Čitaj knjigu.
Hvala što se čitamo…
www.tomislavnews.com/ Pretežno Vedro
