Ranije sam vam pričao što mi je diglo tlak kad dođem u zavičaj, a sada ću vam ispričati što mi je danas na baušteli popravilo raspoloženje…
Što Duvnjaku, bauštelcu, radniku u tuđini može popraviti raspoloženje, razbiti mu tugu koja se lako nakupi u prsima, pa pritiska čovjeka? Nije teško odgovoriti na to onome tko ima 30 godina radnog staža na njemačkoj baušteli, gdje mu je tijelo, gdje udara životom, a srce i duša su mu na duvanjskim livadama, na našim njivama, na podvornicama, na planinama, brdima, gradinama…Zanesemo se mi tako u maštanju dok radimo da bi nam ponekada treba zazvoniti za kraj radnog vremena, da se već smrkava. Umjesto zvona često nas naši supatnici potegnu za rukav ili „plenu“ po ramenu i tako se „probudimo“ na poslu kad treba prekinuti posao. Evo opet se zanesem u svom pričanju, a htjedoh vam ukratko ispričati što me raspoložilo jutros kad sam došao na posao, a nije pivo, nije povišica, nije ni vikend da bih išao u zavičaj. A što je, vidim kako ste nestrpljivi!
Šala, obična šala, odnosno istinita anegdota koju mi jutros ispriča kum Mirketina. Kune se kako se to dogodilo sada za Uskrs u jednom našem selu, a nakon svadbe kojih sada pa sve do Gospojine ne manjka.
Dakle, priča Mirketina, novopečenoj nevjesti se učinilo kako je svekar dobar, bolji od svekrve, pa se usudi upitati ga: „Svekre, što ja trebam ujutro uraditi kad ustanem, kakav je običaj ovdje u vašem selu?“
„ Trebaš se malo ranije ustati, pomusti krave i sačekati da se gosti-svati koji su ostali prenoćiti kod nas ustanu, a onda unijeti kantu mlijeka, upitati ih jesu li se naspavali, onda reći da si pomuzla krave, skuhati im kavu i mlijeko i to je to, ništa više, hvalit će te kako si vrijedna, a obradovat ćeš i svekrvu, kojoj je teško ugoditi, malo ti je ona zanovetna, a najviše se voli narugati svekrvama novih nevjesta“, posavjetova svekar nevjestu.
„Ali, svekre, ja nikada nisam muzla krave, ja to ne znam, kako ću, jadna ja…!“
„Ma što si jadna, čudio bih se da znaš, malo je cura danas koje to znaju. Da se mogu krave musti na onome fejsu, znale bi. Ali, ja to razumijem, ništa ne brini, ja ću na prozoru ostaviti kantu s mlijekom, pa ti kad se probudiš, uzmeš kantu i u kuću…“
„Baš Vam hvala, samo da to prođe…“
Ustala se malo ranije „seoska“ mlada, uredila se, minica, štikle, frizura…neopazice izišla iz kuće, otišla do prozora gdje ju je čekala kanta puna mlijeka. Sva sretna, uzme kantu, uđe u kuću, nazva faljen Isus, upita jesu li se naspavali, a onda slavodobitno:
„Evo je pomuzla krave pa ću sada skuhat kavu…
„Ma kakve krave, jadna ti sam, čije li si pomuzla, pa mi odavno nemamo ni jednu kravu, a Bože…!“, povika svekrva i uhvati se za glavu, a svekar namiguje nevjesti i smije se, a ona oborila glavu, što će jadno žensko.
Eto, to mi ispriča Mirketina, a ja cijeli dan radim i ne prestajem se smijati, stalno mi to u glavi, a slike se redaju pred očima, haha.
www.tomislavnews.com / Gastarbajter Jozan/ Foto: ilustracija
