Danas je u Kupresu obilježena 23. obljetnica ratnih stradanja na Kupreškoj visoravni. Među inima, govorio je i načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin. Donosimo njegov govor:
Damir Car
Ivica Opačak
Tomislav Kovčo
Slavko Bagarić
Mate Šteko
Josip Meštrović
Petar Ćurković
Vinko Baćak
Jozo Čevra
Pere Jolić
Kažimir Kovčo
Stipan Krivić
Ilija Krstanović
Ivan Kovačević
Petar Ledušić
Ivan Pačar
Boško Papić
Ante Pranjić
Mirko Šarić
Ante Špikić
Mesud Tiro
Branimir Udovičić
Marinko Udovičić
Mario Zrno
Nikola Ančić
Željko Bagarić
Bruno Ivančić
Stojan Krišto
Ivan Radoš
Davor Tadić
Zlatomir Tadić
Stipe Sušilović
Šimun Ljubičić
Zoran Kelava
Mirko Blažević
Mehner Krilić
Hadže Dilaver
Josip Brzović
Danko Bilić
Marko Ćavar
Stanko Ćulanić
Niko Kutleša
Tadija Lončar
Drago Ljubičić
Dragi roditelji, obitelji, rodbino i prijatelji stradalih hrvatskih vitezova, poštovani uzvanici!
Upravo smo saslušali imena četrdeset četvorice stradalih momaka, samo Duvnjaka, koje je okupatorska JNA ubila na Kupreškoj visoravni 1992. godine.
Svaka od tih žrtava je iza sebe ostavila obitelj, rodbinu i prijatelje, svaki od njih je ovdje ostavio svoj život da bi nama ostavio slobodu.
U ne tako davnom Domovinskom ratu, samo iz Tomislavgrada i samo na Kupresu, 44 mlada života za slobodu hrvatskog naroda. Samo na današnji dan, 1992. godine, 17 Duvnjaka je prolilo svoju krv za obranu i opstojnost hrvatskoga naroda.
Kad govorimo o Kupresu i stradanjima na Kupreškom polju onda bi bilo premalo govoriti samo o stradanjima, o smrti i o onim najboljima između nas koji su svoj život utkali u hrvatsku slobodu u ovom zadnjem ratu protiv jugoslavenske vojske i srpsko-crnogorskih osvajača. Kad govorimo o Kupresu onda moramo govoriti i o našim očevima, djedovima i stričevima koji su protiv istog osvajača na ovom Kupreškom polju vodili borbu za slobodu.
Kupres je više od grobišta hrvatskih vojnika. On je više od spomenika i nadgrobnih križeva.
Kupres je za hrvatski narod simbol borbe protiv jugoslavenskih osvajača, simbol borbe za slobodu i hrvatsku državu.
44 imena duvanjskih momaka od kojih su njih 30-orica poginula u travnju 1992. godine, u prvom naletu jugovojske i srpskih osvajača, su sudbine koje nas povezuju.
Iako na teritorij općine Tomislavgrad nije stupila agresorska čizma, ipak je iz naše općine u ovom prošlom ratu za samostalnost hrvatske države i slobodu hrvatskog naroda poginulo više od 100 momaka i djevojaka.
Taj podatak mnogi danas više ni ne znaju jer su zaboravili kako, gdje i protiv koga se vodio rat, a posebno se rado zaboravlja uloga hrvatskog naroda u BiH .
No mi smo tu da nikada ne zaboravimo!
Kupres je odabrano mjesto da se podsjetimo na ulogu hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine u borbi za hrvatsku slobodu i državu.
Kad govorim o slobodi onda ne govorim samo o slobodi hrvatskog naroda nego o slobodi kao ljudskoj potrebi svakoga čovjeka, a Kupres nam pokazuje kolika je snaga onih koji se bore za slobodu.
Kupres nije samo vidljiv znak kako i brojčano slabiji mogu poraziti daleko nadmoćnije agresore, on je znak kako u povijesti naroda postoje simboli koji se uvijek nanovo pojave, kako bi svjedočili o hrabrosti, žrtvi i stradanju kao temeljima države i slobode.
Na ovom mjestu su se vodile borbe kroz razna vremena, ali uvijek iste borbe: borbe za hrvatsku slobodu i državu.
Na današnji dan, desetoga travnja, naša je dužnost prisjetiti se momaka i djevojaka koji su položili svoj život na oltar slobode, boreći se za slobodnu hrvatsku državu.
Kupreško polje je postalo legendom upravo zahvaljujući tim hrabrim vojnicima koji su na Kupreškoj visoravni zaustavili crnogorsko-jugoslavenske partizane i tako spriječili daljnji progon i pokolje.
Kupreško polje je opjevano kao ravno poljce koje ima mističnu snagu da sačuva hrvatsku zemlju i hrvatskog čovjeka od prodora svih onih koji ni dan danas ne mogu i ne žele podnijeti ravnopravnost hrvatskog naroda.
U toj borbi smo mi Hrvati uvijek bili i ostali svoji na svome, branili smo svoj prag, svoj dom i ostali vjerni tom domu. No svjesni smo da povijest nikada nije ponovljiva, nekada je ona krenula drugim putem nego su njezini akteri to htjeli, ali povijest je ona koja pametnome čovjeku pomaže da gradi bolju budućnost.
Dragi prijatelji, Kupres i Kupreška visoravan na desetoga travnja ne smiju biti niti postati samo sjećanje na prošlost.
Kupres i kupreško polje jest i mora ostati hrvatski most slobode.
Kao što su na ovom polju izginuli naši očevi i djedovi, njihovi sinovi i kćeri, naši prijatelji, tako i mi moramo biti spremni uložiti sve kako njihova borba ne bi bila uzaludna.
Kupres povezuje Hrvate svih krajeva jer je, kao i u Vukovaru, i na Kupresu bio brat do brata, sestra do sestre u borbi za slobodu. Ovdje na Kupresu su ginuli momci i djevojke iz svih krajeva, povezani idejom slobode i hrvatske države.
No, Kupres ne smije biti samo sjećanje na žrtve nego nas mora podsjećati na velike pobjede.
Kupres nije i ne može biti simbol poraza. On je bio i ostao simbol pobjede nad jugoslavenskim, srpskim i crnogorskim osvajačima.
Upravo zato je simbolika Kupresa drugačija od svih drugih simbola hrvatske borbe.
Na Kupresu su ginuli najbolji hrvatski vojnici, ali na Kupresu su izvojevane i najbolje pobjede nad neprijateljem.
Hrvatski vojnik je na ovom polju poručio neprijatelju da će Kupreško ravno poljce pozobati sve one koji pomisle da smo nejaki i nespremni za obranu slobode.
Kupres na desetog travnja je uvijek spomen i podsjećanje nama i budućim pokoljenima da budemo spremni za opstanak, ostanak i borbu i da se zahvaljujemo onima koji su svoj život dali za hrvatsku slobodu.
Dragi prijatelji, deseti travnja neka nam ne bude dan tuge nego dan sjećanja i molitve za našu braću i sestre, naše prijatelje koji su postali simbol pobjede i života.
Tekst: Ivan Vukadin
Foto: Ivica Šarac
www.mandino-selo.com/www.tomislavnews.com
