Ja zaguslih u nedjelju svetu, da pozdravim sve naše u svijetu
Nedjelja je ja dođo sa mise
Pa ugleda gusle kako vise
Pa zagusli u nedjelju svetu
Da pozdravim sve naše po svijetu
Diljem svijeta, a i domovine
Javljam vam se s duvanjske starine
Sa ognjišta sela Mrkodola
Pozdravlja vas sa Gradine Lola
Na ognjištu ostade nas malo
Mene starog pjevati zapalo
U Starački od kad ode Frane
Nema više nikog priko strane
Priko strane iz Gornjeg Brišnika
U Starački ode vaša dika
A ostade Mrkodoljska Lola
Što vam guslit znade tek do pola
A od pola priuzme rakija
Zaboravim što sam reći tija
Pa ću zato dok me pamet služi
Malo pjevat o duvanjskoj tuzi
Što nas mlađi naraštaj napušta
Što ognjišta ostaju nam pusta
Stari mriju, mlađarije nema
Rodilište ključ u bravu sprema
Kažu da je za sve kriza kriva
Politika tako se pokriva
Nismo krivi svi se sada sele
Na zapadu njima se vesele
Jer su vrijedni i sve znaju radit
Njima će se tuđina osladit
A pusto će ostat naše polje
Suze teku, guslit nemam volje
Zaputih se na vrh Pećinovca
Neće li zablejat koja ovca
Kakva bleka usred crne zime
U proljeće od bleke je vrime
Nije vrime ni u koje doba
Stočarstvo je potrošena roba
Svima smrde i krave i ovce
Svi bi htjeli za poticaj novce
I daju se dobri poticaji
Farmerima, a ne sitnoj raji
Zato nema na djecu doplatka
Jer je naša politika taka
Poticaja za rađanje nema
Rodilišta mnoga zatvorena
Ali zato, blago starijima
Mrtvačnicu svako selo ima
A škole nam skoro prazne zjape
Ajme meni što za kamen zape
Poledica stegla crna zima
Mogu pjevat dok rakije ima
Kalandora svi se snijegu čude
Što je ovo spopanulo ljude
Ne bi snijega, žege ljeti ne bi
Svak bi klimu štimao po sebi
Snijeg je velik, ne čisti ga niko
Mlađi ljudi nema moja diko
I što ima lopata im teška
U starim je il u mladim greška
Svi čekaju općinske ralice
Pa mi žao ono malo dice
Što ne mogu kroz selo se klizat
I mosure sa oluka lizat
Kad se sjetim dobri moj narode
Drugi put ću pričat svoje zgode
Evo sada dovle zamirisa
Kisel kupus iz njeg svakog mrsa
Od kojega bježi mlađarija
Seljačka im hrana baš ne prija
A nedjeljom kad se kupus vari
Za ručkom su samo ljudi stari
Sjećaš li se moj narode mili
Unproforci kad su ovdje bili
Helikopter iznad sela kruži
Jer naš parfem nikako da skuži
Pa se spusti baš prid moju kuću
Osjetiše bravetinu vruću
Navališe na meso i kupus
I pitaju od čega je ukus
Jedva sam ih istjero iz kuće
Pa sam gladan čekao svanuće.
Sad se vraćam jer se miris širi
Pola gude iz kupusa viri
I dok stara oko stola sprema
Ja za stolom, nikog više nema
Otišli su djeca i unuci
A nas dvoje mogu pojist vuci
Neće vuci ima dobar ćuko
On nas brani, grdna moja muko.
Ja odložih drage gusle svoje
Ja iz tebe neću selo moje
Volim Duvno i sela njegova
A najskolo doce Mrkodola
Iz kojeg vam pozdrav šalje Lola
Živi, zdravi i veseli bili
Na Duvanjsko polje se vratili.
Ispjevao i bila ga volja
stara Lola sela Mrkodola
www.tomislavnews.com /Foto: Mrkodol
