Zima nam se već u kući smije,
a i Božić malo će kasnije.
Tri su dana do svetog blagdana,
na stolu će bit obilna hrana.
Ma hrani se ja i ne veselim,
običaje hoću da podijelim
ovog našeg kraja duvanjskoga
i ponosnog puka vjerničkoga,
koji Božić od postanka slavi
opjevat ću što mi je u glavi
od djetinjstva što mi je ostalo
i vjerujte da to nije malo.
Kad Došašće bilo bi pri kraju
Badnji dan se pokaže u sjaju,
Badnjica je i strogo se posti
možeš vidit samo riblje kosti.
Tako sada, tu je malo posta
od starine malo toga osta.
Kad se samo krumpir i kruh jeli
malo luka i Bog te veseli.
Popodne se prostirala slama,
Od djece bi nastala galama.
A veselju kraja ne bi bilo
U sve vrime kad bi se molilo,
dok badnjaci u šporetu gore
svi su ljudi tada dobre volje.
A po slami mala djeca skaču,
neka smiju, a neka i plaču.
Nakon toga dolazi rodbina
Noseć svaki po bukaru vina.
Faljen Isus na dobro vam došla
Badnja večer ne bila vam loša
Nego zdrava i vesela bila
pšenica vam u polju rodila.
Običaj je otići u štalu
i pogaču razlomiti malu.
Obično se išlo među ovce
jer su one donosile novce.
Vjerovanje svi mi izmolili,
A zvonara vinom bi polili.
Sve uz svjetlost lojanice male
Veseli bi izašli iz štale.
Na polnoćku tad bi se spremalo
I nikomu nije se drijemalo.
A od crkve orila se ganga,
nesta toga Gospe moja draga.
A na Božić baš je blagdan bio
i veselje Isus se rodio.
Čestitanja iz kuće u kuću,
Svi imali jednu želju vruću:
Sretan Božić i rođenje Krista
svakom lice od radosti blista.
A božićni ručak već na stolu
Izobilje dočekuje Lolu.
Stari pršut, mlada pečenica,
Samo reži nek se slade dica.
Kisel kupus i rebarca suva,
svake zime bura ih produva.
Nakon toga burek il sirnica,
Iza toga crvenoga vinca.
A čeljadi oko cijelog stola
Radostan je bio tada Lola.
A gle danas, grdna moja rano,
ja i stara ostadošmo samo.
Sad će banut sve babe iz sela
Da im Lola da malo veselja.
Stigla zima i Božić se bliži
svaki Duvnjak iz tuđine biži.
Svojoj kući svome rodnom kraju,
ali mladi za to sad ne haju.
Draža su im svjetla metropola
nego da ih prikorava Lola.
Njima smrdi kupus i slanina,
Ne privlači njih više starina.
Treba reći i ne gubit dušu
Vjetri novi i u selu pušu.
Sve imamo Božije milosti,
al nestade iz sela mladosti.
Mene starog oko srca stegne,
zovnem staru da kod mene legne.
Ona mi se podrugljivo smije,
ne navodi stari me na grije.
Žurim na skajp javit se unuku,
tu mi srcu dadne veću muku.
Zovem staru neka se odma sprema,
jer Božića priko žice nema.
Sretna stara što me nagovori,
deset dana sa menom se bori.
Božić ćemo dočekat kod kuće,
onda djeci banut u svanuće.
Volim djecu, unuke, neviste,
Ne tuđinu, oprosti mi Kriste!
Teška srca odlazim iz sela,
ali stara srca je vesela.
Jer za djecom ona stalno vene,
Već odavno ne mari za mene.
Dižem čašu i nazdravljem svima,
sritan Božić koliko vas ima!
I reći ću riječi od starina:
Mlado lito i nova godina
na dobro vam došli dragi moji,
svatko od vas nek stotku nabroji.
I na kraju, ali ne manje bitno,
u zavičaj vraćajte se hitno!
Čekat će vas sa guslama Lola,
koji piva i zbrda i zdola
iz duvanjskog sela Mrkodola.
www.tomislavnews.com
