U nedostatku administrativno-teritorijalne jedinice kao osigurača političkih i nacionalnih prava Hrvata, županije moraju biti i jesu bastion hrvatske konstitutivnosti.
Zbog toga smatramo suludim, da ne kažemo suicidalnim recentne aktivnosti derogiranja županijskih ovlasti i to na inicijativu vodećih hrvatskih političkih predstavnika. Nije nas, izgleda, povijest naučila kako politika kompromisa na vlastitu štetu, bez hrabrosti i stava uvijek dođe kasnije na naplatu.
“Već sam rekao da smo u Bosni, takvoj kakva jest, prisiljeni da biramo između podjele teritorija i podjele vlasti, ili, da budem precizniji: ili puna vlast u podijeljenoj Bosni, dakle, na dijelu teritorija, ili podijeljena vlast u cjelovitoj Bosni. Opcija pune bošnjačke vlasti u cjelovitoj Bosni ne postoji.” Rekao je ovo Alija Izetbegović 10.11.1996., kada je krenuo pripremati ono što će kasnije rezultirali Odlukom U5/98-III, koju je preko bošnjačkih i međunarodnih sudaca nametnuo Wolfgang Petrich. „Postoje snage koje će kroz ovu Odluku pokušati na ‘mala vrata’ uvesti principe i praksu unitarizacije i nacionalne asimilacije.“ čitalo se tada iz reakcija hrvatskog političkog vodstva s početka 2000. Kasniji razvoj događaja, ali i današnje stanje u BiH je pokazalo kako su bili u pravu.
Zašto je važno naglasiti sve ovo? Izglasavanje izmjena Ustava HNŽ-a je posljedica apelacija Edhema Bičakčića i Fadila Novalića, nakalemljenih na apelaciju Izetbegovića starijeg, a o tobožnjoj konstitutivnosti Srba u ovoj županiji. Kako su sami priznali u više navrata, a i kako su potvrdili i pojedini zastupnici SDA u Skupštini HNŽ-a cilj ovih apelacija je bio uvođenje uvođenje bosanskog jezika u jezični standard hrvatskog i srpskog jezika kao „prirodan slijed stvaranja BiH kao države svih građana“.
Drugim riječima, kao stvaranje Federacije kao „građanskog entiteta“. Podrška SDP-a, SBB-a, DF-a i drugih bošnjačkih stranaka, hvalospjevi „neovisnih“ sarajevskih analitičara ovom potezu ne iznenađuje.
Ono što nas je nemalo iznenadilo i zaprepastilo jeste da je inicijativa o izmjenama Ustava HNŽ krenula od zastupnika HDZ-a BiH, uz podršku HDZ-a 1990. U trenucima još jednog nametanja „iz zračne luke“ izmjena kaznenog zakona, u trenucima reakcija na to iz RS-a, u trenucima lomljenja kopalja oko izmjena izbornog zakona, novog Visokog predstavnika, što rade hrvatski politički vođe? Umjesto da pokazuju gard, stav i smjelost, oni kompromitiraju ionako katastrofalnu poziciju hrvatskog naroda. Logika govori ako si u lošem položaju, nastojiš popraviti svoj položaj, dovesti ga na razinu neke ravnoteže sa ostalima. Mi Hrvati ulazimo u loše kompromise, nalazeći se u još lošijoj situaciji.
Prije nekoliko tjedana u HBŽ-u je Skupština većinom izglasala izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, gdje se odrekla prava kontrole zakupa zemljišta, nauštrb općina. Konkretno, na zahtjev SNSD-a isključena je županija kao kontrolno tijelo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i sve je prepušteno SNSD-ovim načelnicima Glamoča, Drvara i Grahova, gdje se nalazi ogromna većina ovog resursa.
HBŽ je županija u kojoj Srbi i Bošnjaci imaju više nego ravnopravan položaj: 3 Srbina i 1 Bošnjak moraju biti ministri, imaju dopredsjednike Skupštine, glavni tužitelj mora biti Srbin, Bošnjak mora biti predsjednik županijskog suda, sva tijela u javnim poduzećima, uprave i NO moraju imati paritetan odnos Srba i Bošnjaka, u strukturi policije se mora poštovati nacionalna struktura pučanstva s popisa 1991. itd. Na osnovu popisa iz 2013. Hrvata u ovoj županiji je iznad 80%, ali ne samo da se poštuje ovaj paritet iz 1991., nego politički predstavnici Srba i Bošnjaka nerijetko koriste sve moguće mehanizme blokade.
Nađite paralelu s makar jednom većinski bošnjačkom županijom ili razinom koju kontrolira bošnjačka/srpska politika gdje se poštuje ovakav paritet na korist Hrvata? Nema je! Logika bi nalagala da se krene u izmjene Ustava HBŽ-a gdje bi se išlo u korist hrvatskog naroda i smanjila mogućnost blokada, kao što se to radi u nekim općinama i županijama s bošnjačkom većinom i/ili RS-u na štetu HRvata. Ne, Skupština većinom hrvatskih ruku glasuje za izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu s kojim razvlašćuje županiju, priprema sličan za šumsko zemljište (koji je daleko veći i bogatiji resurs), a prijedloge koji idu u smjeru jačanja županija, izmjene Ustava u korist hrvatskog naroda, nazivaju populističkim, jer populisti „ne znaju prepoznati trenutak“.
Ovo su samo dva recentna primjera pucanja u konstitutivno hrvatsko koljeno od strane vodećih hrvatskih politika, moglo ih se nabrojati puno više. Pogotovo kada bi krenuli govoriti o ponašanju pojedinih načelnika po općinama s hrvatskom većinom. No, zašto osjećamo potrebu o svemu ovome pisati.
Iz prostog razloga što o ovome ne možete čitati nigdje, neće o ovome govoriti niti jedan medij na hrvatskom jeziku, dapače, na onom mediju za kojeg vam traže 1 KM s računa za EPHZHB sve ove poteze karakteriziraju kao rezultate vizionarske strategije nepogrešivog „Vođe“ i njegove Partije. Primjerice, po pitanju izmjena Ustava HNŽ zaboravljeno je da se prije samo nepune dvije godine govorilo kako su Srbi u HNŽ konstitutivni i kako su amandmani na Ustav (isti oni koji su usvojeni na inicijativu dva HDZ-a) produženi krakovi unitarističke hobotnice, kojoj se mora/treba oštro oduprijeti.
HRS će se oduprijeti ne samo toj produženoj unitarističkoj hobotnici, nego i hrvatskim „legitimnim“ krakovima te hobotnice koji žele dokinuti županije. Kada po hrvatskim medijima budete čitali o „populistima“, onima koji uvijek „jedini glasuju protiv“ imajte ovo na umu. Ima nas koji ne trgujemo u politici. Ima nas i bit će sve više i više.
Slaven Raguž
Predsjednik HRS-a
