Nikola Borić je 38-godišnjak iz Zaprešića koji je napustio Dubai u kojem je živio proteklih nekoliko godina, poklonio tvrtku vrijednu milijune dolara te došao živjeti u Kokočak u kući napravljenoj od slame.
‘Nakon završetka studija bavio sam se triatlonom, bio sam reprezentativac Hrvatske osam godina. Nakon toga bio sam trener, trenirao jako puno Hrvata, kasnije otišao van i nastavio raditi kao trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova. Onda sam počeo raditi za jednog američkog menadžera i otišao raditi u Maroko s pobjednikom Dijamantne lige na 1500 metara, radio s više od 100 Etiopljana, s Kenijcima pobjednicima maratona u New Yorku i Parizu, Dubaiju, Londonu, a nakon toga radio sam za tursku i azerbajdžansku atletsku reprezentaciju’, ispričao je Nikola za Glas Slavonije.
Foto: nikola spava na slami (Vladimir Grgurić/Glas Slavonije)
Tijekom svoje poslovne karijere, Nikola je živio u skupocjenim hotelima, proputovao sve kontinente te uživao u luksuzu. Međutim, dugo je maštao o tome da pronađe unutarnji mir i stopi se s prirodom od koje bi upotpunosti živio.
Svoj san sada i ostvaruje. Nakon osam godina traganja za idealnim mjestom, skrasio se u Kokočaku kraj Orahovice. Iza sebe je ostavio vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini koju je poklonio prijatelju za rođendan te otišao, otkrio je za Glas Slavonije.
Foto: Ovaj avanturist pronašao je sreću u malim stvarima (Vladimir Grgurić/Glas Slavonije)
‘Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Ja sam tražio gotovo devet godina lokaciju prema svojim željama. Sastavio sam popis što sve želim imati i prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi’, objasnio je Nikola u intrvjuu za Glas Slavonije, te dodao kako živi u kući od slame i blata, a krevet mu je napravljen od letvi. U kući se nalazi i bačva u kojoj loži vatru za grijanje, a jede samo samo jednom tjednom.
Foto: Nikola živi u kući napravljenoj od slame i blata (Vladimir Grgurić/Glas Slavonije)
‘U principu, jelo mi ne treba, moja mačkica pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i meditiram, od četiri do šest sati svaki dan, i to mi je hrana. Bog mi sve daje što mi je potrebno. Pitali ste me za higijenu, kupam se u potoku. Evo, sada preko zime iz sela sam dobio i kadu pa ispod nje vani naložim, ulijem vodu i kupam su u toplijoj vodi. Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem ja, nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek ‘, zaključio je Nikola tijekom razgovora za Glas Slavonije.
JL
