Oca je poslijepodne u tramvaju spazila djevojka Kristina. Ilija se vozio sa sinom koji ga je tražio da mu kupi pecivo i slatkiše, no Ilija je rekao kako jednostavno nema dovoljno novaca…
Presretni smo, nismo ovo očekivali ni u najluđim snovima. Telefon nam ne prestaje zvoniti, a puno ljudi je i osobno došlo k nama. Ovoliko potrepština nećemo uspjeti raspakirati do proljeća – kroz smijeh nam je rekao Ilija Karamatić (37) iz Zagreba.
Njega je ranije poslijepodne u tramvaju spazila djevojka Kristina. Ilija se vozio sa sinom koji ga je tražio da mu kupi pecivo i slatkiše, no Ilija je rekao kako jednostavno nema dovoljno novaca.
– Rekao sam mu da prvo moram skupiti dovoljno boca jer nemam novaca. Kad sam izlazio iz tramvaja, prišla mi je mlada djevojka Kristina i pitala me može li mi pomoći i kupiti nešto za dijete – prisjetio se Ilija i dodao da je s Kristinom otišao u obližnji dućan. Kupila mu je kruh, brašno i još neke prehrambene namirnice.
A potom se u svega par sati pokrenuo val dobrote. Kristina je preko društvenih mreža podijelila Ilijinu priču. I od tad njegov telefon ne prestaje zvoniti, a osmijeh mu ne silazi s lica.
– Najviše smo dobili hrane i higijenskih potrepština. Ljudi su darovali i nešto dječje robe, tople jakne za djecu, ma za zimu će to odlično doći – s velikim osmijehom na licu rekla nam je Ilijina supruga Nataša (40).
Ona mu je posljednjih godina najveća podrška. Ilija je naime prije nekoliko godina obolio od multiple skleroze. Prošao je i četiri operacije. Zbog bolesti ne može raditi i otežano se kreće. Stan u kojem živi obitelji Karamatić nalazi se na povišenom i brdovitom dijelu Kustošije, pa Ilija bez Natašine pomoći ne može nikamo.
– Hodam uz pomoć hodalice ili štaka, ali kada hodam sa štakama potrebna mi je Natašina pomoć. Mučimo se na tom brijegu – istaknuo je.
Dok smo razgovarali sa supružnicima, oko njih su veselo trčkarala njihova djeca, Pavica (7) i Ivan (3). Sramežljivim glasom, Pavica nam je rekla da joj je tata davno otvorio štednu knjižicu. Tamo već godinama skuplja novce, a kada postane punoljetna, sve prikupljene financije dat će mami i tati. Istaknula je i kako često tati pomaže u skupljanju boca jer zna da je njemu teško hodati.
– Meni ne treba puno i tražim puno. Htio bih samo biti zdrav. Život nam se uljepšao već sada. Bit će lakše, siguran sam. Neizmjerno puno hvala Kristini koja je sve ovo pokrenula, a onda i svim dobrim ljudima koji su nas darovali – sretno je zaključio Ilija.
Sve je krenulo s Facebooka
U Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb” prije nekoliko sati je objavljen potresan status o tužnoj sudbini oca oboljelog od multiple skleroze koji skrbi o dvoje malodobne djece.
“Potrudit ću se biti kratka, no istovremeno vam predočiti današnje iskustvo kako bih probudila svijest da gladni ljudi nisu u filmovima i da djeca ne gladuju samo u Africi. Kako su nas možda učili na vjeronauku. Tokom današnje uobičajene vožnje tramvajom, na posljednjoj stanici ulazi otac. Ispod lijeve ruke dvije štake, dok desnom pokušava pridržavati kolica s malim djetetom. Napokon uspijeva sjesti na prazno sjedalo, dok se dijete budi. Prvo što progovara je “tata, ja sam gladan”. Tata mu objašnjava kako danas nije bilo baš boca, te da mu je uspio kupiti samo jedno pecivo, s tonom koji obećava kako će se tata uvijek snaći. Na prvu, nisam pretjerano razmišljala o ocu, te da li je to njegova odgovornost. Bilo mi je neshvatljivo kako mi kao društvo u današnje vrijeme možemo dozvoliti da ijedno dijete bude gladno. Kasnije, kroz priču s ocem, sam saznala da boluje od multiple skleroze. Zadnjih mjesec dana je proveo u bolnici dok je djecu čuvala neka gospođa kojoj je morao platiti 3,5 tisuće. Starije dijete je osmogodišnjakinja koja je tom trenutku bila u školi. A tata je išao na ”posao” skupljanja boca, teško pokretan s trogodišnjim djetetom”, napisala je na Facebooku.
www.tomislavnews.com /Izvor: 24 sata
