Humor

DVIJE ISTINITE ANEGDOTE iz duvanjskog kraja: “Kršan momak iz Doratova sela” i “Laj ti ćuko, daleko je Duvno!”!

Jurprom

___________________

Jurprom

___________________

HDZ

KRŠAN MOMAK IZ DORATOVA SELA ILI KAD JE KONJ POZNATIJI OD JAHAČA!

.Narodna predaja kaže da je nekada Vardića (s Duvnjskog polja) dorat bio nadaleko poznat i najbrži konj, koji je nosio sve konjske utrke, i svatovske, i one na Kupresu, u Travniku…Jahači su se mijenjali, dolazili iz drugih sela, a dorat je uvijek bio Vardića.
Dojaši, jedne prigode, na Vardića Doratu kršan momak (Čolina) u Travnik, na konjske utrke, okupio se svijet, pozna Dorata, ali jahač nepoznat?
-Momčino, znamo dobro Dorata, znamo odakle je, znamo iz kojega je sela, ali ti si nam novi, odakle si tako kršan?
-Ja sam iz Doratova sela! Iz knjige : “Pisme i pisma”

KAKO JE NASTALA antologijska izreka: “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”

Istinita zgoda iza koje je ostala antologijska izreka dogodila se polovicom prošlog stoljeća na Duvanjskom polju. Mnogi znaju i često upotrebljavaju izreku, a ne znaju kakva se priča iza toga krije.

Dakle, bila je svetkovina Svete Kate, pazarni/sajamski dan-dernek u Duvnu (sada Tomislavgradu), bilo je hladno, a snijeg je pokrio Duvanjsko polje. Na taj dan, po običaju, dolazili su, i još uvijek dolaze (ali sve manje) žitelji svih duvanjskih sela, ali i okolnih mjesta na dernek, uglavnom na stočnu pijacu, ali i na zelenu pijacu/tržnicu. Jesenski je to  veliki pazarni dan i posljednji u godini kada treba  opskrbiti kuću za dugu zimu duvanjsku.

Krenuo tako, kaže legenda, i jedan Rakićak (čovjek iz Duvnu susjednog Rakitna) jašući na konju u Duvno na dernek. Umotao se, zakukuljio, a kada je krenuo preko Duvanjskog polja, odjednom se začuje lavež psa koji se opasno približavao i konju i jahaču. Što je jahač brže tjerao konja, to je pas ovčar žešće lajao i trčao za njima. Dosjeti se jahač, podiže malo noge, odmahnu rukom  prema psu i reče glasno: “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”, gledajući prema gradu do kojega je bio još dalek put preko polja, a misleći kako će se pas umoriti, uvidjeti da uzalud trči i laje, te kako  će  se brzo vratiti kući . Tako je i bilo, a Rakićak to ispriča prijateljima na derneku i ostade u narodu živjeti izreka “Laj ti, ćuko, daleko je Duvno!”.

Izreka se proširila, čulo se za nju nadaleko, a često se upotrebljava u krivom značenju, najčešće u onom “Psi laju, karavana prolazi!”

Ustvari, pravo bi joj značenje bilo u smislu: samo ti pričaj, jezik je na mokru, umorit ćeš se, a nikakve koristi od tvoje priče, ja te i ne slušam, ne bojim se tvojih riječi. Ili kad netko odmahne rukom na beskorisnu, bezveznu priču i danas se često čuje: “Pričaj ti to nekom drugom…!”.

Foto: Farma Matić/arhiv TN/

www.tomislavnews.com/Iz knjige komedija “Burek bez mesa”