Početkom 70-ih u Kongori selu
Dobili bebu, zdravu, veselu
Udahnuo prvi zrak s Ravnica
Osmijeh mu nije silazio s lica
Udarali ga snjegovi Čvrsnice i Vrana
Jugo i bura sa svih strana
Bio na ponos majci i tati
Znao da ga blagoslov njihov kroz život prati
Njegov osmijeh je bio istinska sreća
Samo jedan vrjedniji od novcima punih vreća
Ali taj osmijeh dugo trajao nije
Nije mogao trpiti da Hrvata netko bije
On je bio jači od toga
Njegov moto: obitelj, domovina i vjera u Boga
U prve redove ponosno stao
Spreman za Hrvatsku život bi dao
Svanula jedna tužna lipanjska srijeda
Malovan spustio glavu, ne želi da gleda
Krvnik spustio smrtnu ruku
Zavio njegovu Kongoru u crno, u muku
Posjekli su najljepši cvijet
Ali ne mogu prekinuti njegov nebeski let
Neprijatelj mu htio ugasiti dušu
A ne zna da je on tu dokle god vjetrovi s Čvrsnice i Vrana pušu
Njega je sigurno na vratima raja
Dočekala njegova dobra majka Kaja
-Pa di si krenuo mili moj sine?
-“Majko, jači je bio zov Domovine
Dao sam život za grb i sveti stijeg
Ne kao drugi, napustili dom i dali se u bijeg
Majko, ti me tako učila nisi
Da moja budućnost o drugom ovisi
Budi dobar, ne kradi Bogu dane
Budi dobar čovjek kao otac ti Pane”
Poštivao nevjestu Ivanku i brata Šicu
A oni od rođenja naučili dicu
Da na nebu živi najljepša ptica
Čuvajte dico uspomenu na svoga strica!
Moram reći tko je ova osoba sada
Kongorski heroj ZLATOMIR TADIĆ ŽADA!
10.06.1992.-10.06.2020.
Filip Bartulić
www.tomislavnews.com/ Piše: Filip Bartulić
