Jutros je u Župnoj crkvi u Šuici služena sveta misa zadušnica za pokojnu Ljilju Zrno, heroinu Domovinskog rata, pripadnicu HVO brigade “Kralj Tomislav”, koja je poginula 16. prosinca, 1993. godine na Oklajnici, kada je kao medicinska sestra žurila prema napadnutom borbenom položaju HVO pomoći ranjenicima.
Pripadnici Armije B i H napali su sanitetsko vozilo, a osim Ljilje poginula su i dvojica bojovnika Ivan Petrović iz Studenih Vrila i Ivan Radoš iz Omolja. Za ovaj zločin još nitko nije odgovarao.
Na posljednjem ispraćaju pokojne Ljilje, u njenom rodnom Galečiću, fra Martin Planinić, tadašnji vikar Župe, između ostalog je rekao:
“Nije počeo rat da nas nestane, nego da se otkrije tko je prije rata sebično živio i sebično živjeti nastavio. Svaka se spoznaja skupo plaća.. I oba nas je skupo stajala. Ali i nesebičnost. Prilike ne mijenjaju čovjeka nego pokazuju kakav je. Nikoga rat nije učinio ni gorim ni boljim, nego otkrio što bi bez njega bilo i ostalo nevidljivo Otkrio je ljude u kaljuži sebičnosti ali i na visini požrtvovnosti .
Kad pogledamo život ove djevojke koju smo mnogo puta sretali, moramo priznati da o njoj ne znamo, koliko znaju njeni susjedi, mještani i župljani, a pogotovo nismo mogli o njoj znati što znaju njen otac i njena braća i sestre.
Da nije bilo rata, njena bi dobrota bila blago njene kuće. A rat koji ju je izvukao iz susjedstva, iz Galečića, rastavio od oca i braće, pokazao nam je njenu stvarnu vrijednost. U odsutnosti od oca i braće, svakome je vojniku biča kao kći ocu, majka sinu i sestra bratu.
“U miru počivaj! I moli se Bogu za nas, da budeš ponosna na nas pred Njim, kao što smo mi ponosni na Tebe pred svakim ljudskim bićem, u svakom plemenu i narodu pod kapom nebeskom.
Dobro ti, draga Ljiljana, došao Vječni Božić i Sveto Porođenje Isusovo u krilu dobroga Oca na Nebesima, s kojom te Tvoja junačka smrt nerazdvojivo sjedinila.
Amen.” (Izvor: Monografija Župe Šuica)
www.tomislavnews.com
