Dragi naš i voljeni striče, uvijek smo slušali od tate i mame kako je stric Jozo dobar i plemenit čovjek , s velikim bogatstvom-devetero djece…
Dobar domaćin, veliki radnik, veliki rodoljub i bogoljub. Kada bi dolazili iz Kanade u posjet stricu u Brišnik, vrata su nam uvijek bila širom otvorena. Rekao bi nam da se trebamo osjećati kao doma, kao kod svoje kuće. Vodio nas je svugdje, pričao nam i objašnjavao našu duvanjsku povijest.
Stric je radio u Njemačkoj, ali bi kući dolazio redovito, kako bi bio sa svojom suprugom Anom i svojih devetero djece, sve ljepše od ljepšega. Bio je ponosan na njih. Stalno je nešto gradio u zavičaju, kuću i oko kuće, malo se odmarao. Kada je bilo vrijeme ići u mirovinu “mlađi” Antukić (tako su zvali strica, jer ima i stariji Antukić-naš otac Ante) se vratio svom zavičaju, svome rodnom Brišniku. Nije mogao mirovati, nastavio se baviti poljoprivredom i stočarstvom, a nikada mu nije prošao dan bez molitve.
Vijest da je teško bolestan sve nas je potresla. Doživio je 80 godina, uvijek okružen s djecom, unučadi, pa i praunučadi.
Neka mu je laka naša duvanjska zemlja, koju je jako volio.
Iako smo daleko, duboka je naša bol i tuga za tobom, dragi i voljeni striče. Nikada nećeš umrijeti u našim srcima, uvijek ćemo te se sjećati, paliti svijeće i spominjati te u našim molitvama.
Tvoji Antukići iz Kanade: Mira, Marija i Krunoslav
www.tomislavnews.com / Foto uz naslovnicu: Jozo sa svojih devetero djece-velikim bogatstvom
