Na današnji dan, prije 31 godinu, dragi naš sine i brate, položio si svoj mladi život na Oltar domovine.
Prošlo je punih 31 godinu od tog kobnog 10. travnja, 1992. godine. Naša bol i tuga za tobom je ista kao da je bilo jučer. Kažu da ljudi umiru kada ih zaborave. Ti ćeš, voljeni naš Boško, živjeti vječno u našim srcima, u našim molitvama, u našim mislima, u sjećanjima na tvoj dragi lik, tvoj osmijeh.
Tvoja smrt je početak besmrtnosti.
,,Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.”(Iv. 15,9-17)
Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko ljubio. Počivaj u miru Božjem.
Mi ćemo posjećivati tvoje vječno počivalište, moliti se i položiti mirisno cvijeće, cvijete naš, a ti počivaj u miru Božjem.
Tvoji neutješni roditelji i sestra Ružica s obitelji
www.tomislavnews.com
