Brate voljeni…pišem tebi, a svi će čitati osim tebe. Danas, 29.4. 2019. godine, pretužna je prva godina od kad nisi s nama. Nisi tijelom ne, ali jesi tu, u našim srcima, u našim mislima.
“29.04” nekad mi je taj datum bio kao i svi ostali, jedan običan dan, a prije godinu dana pretvorio se u najtužniji. Opet i opet, i stalno vrtim film u glavi, i postavljam tisuću pitanja na koje nikad neću dobiti odgovor.
Kako ? Zašto ? …odgovora, naravno, nema. Uvjeravam sebe da je tako trebalo biti, da je to sudbina, a kažu da od sudbine ne možeš pobjeći. Naravno onda dolazi pitanje je li uopće istina da sudbina postoji ? Ako da, zašto mora biti takva, zašto nije za sve isto ? Na sva ova pitanja znam neću dobiti odgovor…
Kad zatvorim oči još uvijek vidim tvoj lik i čujem tvoj glas. Znam da ćeš uvijek biti pored mene, iako samo u mojim snovima, u mojima željama. Vidimo se jednoga lijepoga dana, u vječnosti, čekaj me, voljeni brate!
Vole te i za tobom tuguju: roditelji, sestra, mnogobrojna rodbina i prijatelji.
Počivao u miru Božjem ! ❤️
