Dragi naš Mate,
Prošlo je punih deset godina, cijelo jedno desetljeća, od kada si, iscrpljen bolešću, zatvorio svoje blage oči, od kada te je dragi Bog pozvao u svoje kraljevstvo, tamo gdje nema bolesti, gdje nema tuge, gdje nema plača.
Nas si ostavio vječno tugovati za tobom, za tvojom dobrotom i nema dana da ne pomislima na tebe i da se ne pomolimo za tvoju dušu.
Uvijek si imao toplu, utješnu riječ za sve nas, štitio nas svojom bezgraničnom i bezuvjetnom ljubavlju, uz tebe je život bio bezbrižan.
Pa i sada kada je ostalo samo lijepo sjećanje, kada su ostale drage uspomene na tebe, znamo i osjećamo da nas negdje iz krila anđela gledaš i hrabriš u danima kada klonemo, kada nas svlada tuga.
Nekada je dovoljno da pogledamo tvoju sliku kako bi nam se vratila snaga, vratila radost života koju si nam uvijek vraćao, na koju si nas pripremio.
Dragi naš Mate, zauvijek će u našim srcima živjeti sjećanje na tebe, sjećanje puno ljubavi i ponosa što smo imali milost živjeti uz plemenitog supruga, oca i djeda, ali ostaje i tuga što si nas rano napustio.
Neka ti svjetlost vječna vječno svijetli, počivaj u miru Božjem, a mi ćemo za tobom u tišini tugovati, za tebe se moliti, paliti svijeće i stavljati svježe cvijeće na tvoje vječno počivalište.
Tvoji najmiliji: supruga Anđa, kćeri: Franka, Tina i Josipa s obiteljima
www.tomislavnews.com