Profesor Jandre Drmić stari je znanac našega Portala. Objavljivali smo u nastavcima njegove aforizme i objavljivat ćemo ih i dalje.Profesor Drmić je rođen u Vrilu, u buškoblatskom kraju (TG), a živi u Zagrebu.
Aforističar sa zagrebačkom adresom i radnom knjižicom Jandre Drmić nedavno je objavio knjigu aforizama “Maslinarstvo u Eskima”. Riječ je o vrlo zanimljivoj knjizi, punoj jakih, sažetih dijagnoza, humora, kritike, rezignacije i svega onoga što čini dobre aforizme. Autora smo pronašli u Zagrebu, gdje predaje hrvatski jezik u jednoj srednjoj školi. Drmiću je nakon “Plodova mora” i “Aureola na sniženju” ovo treća knjiga aforizama, a oni koji nemaju priliku doći na promocije ili ga osobno poznavati, knjigu mogu nabaviti preko web knjižare Redak, što dijelom govori i o položaju aforizma, o čemu razgovaramo s tomislavgradskim aforističarem.
Što je razlog da se aforizam u Hrvata tako slabo cijeni, i to u doba skraćenih poruka SMS-a i Facebooka i opće pomame za humorom?
– Mi nemamo tradiciju satiričkog aforizma. Skloniji smo epskom. Nadugo, naširoko i nažalost. Aforističar u Hrvatskoj usporediv je s Beckettovim likom na atletskom mitingu na kojem pobjeđuje Perković u disciplini bacanja sikire. A što se tiče opće pomame za humorom, čini mi se, postoji tek pomama za kreveljenjem. Ne samo kod nas.
Civilizacija kreveljenja. Je li to zato što su aforističari u dubini cinici, mračnjaci?
– O satiričarima kao cinicima i mračnjacima rekao bih da je to vječno ponavljanje istog, naime, da je poštar kriv za loše vijesti. Becketta su francuski novinari pitali je li Englez. Odgovorio je: “Suprotno!“ Jesu li satiričari cinici i mračnjaci? Suprotno. Aforistika je vokacija kojoj je temelj propitivanje općeprihvaćenih normi. Temelj joj je u melankoliji i patetici. Daleko od cinizma i mračnjaštva.
Knjigu ste opet objavili u vlastitoj nakladi. Frustrira li čovjeka ne naći nakladnika?
– Ja sam našao četiri nakladnika. I svi su me frustrirali. Pa bolje sam, jer takva je pobjeda, što bi rekao pjesnik. U vlastitoj nakladi je lako, ako imate para kao što su imali Schopenhauer, Proust, Borhes. Teško ako ste živjeli tamo gdje se provodi sibilarizacija. Danas, s digitalnim tiskom sve je jeftinije, dostupnije, i uz pomoć prijatelja koji iz ljubavi same prema knjizi sve to slože džaba, stvar i tržišno funkcionira tako da možete biti na nuli.
Hoće li biti bolje?
– Drago mi je da ste mi postavili to pitanje jer to je jedino pitanje na koje sa sigurnošću mogu odgovoriti. Neće!
Kako i od čega živi aforističar, ima li problema sa stranačkim šefom, kolegama, učenicima, uvijek materijalno nezadovoljnim članovima obitelji?
– Aforističar kao ja živi od klasičnog šljakanja, nema problema sa stranačkim šefom jer nije član ni jedne stranke, “nit je bilo, nit će biti“, učenicima je sluga, a u obitelji se zna red: Djeca su na prvome mjestu, a ja sam odmah poslije mačka.
Objavljivali ste u Pometu, živite u Zagrebu, rođeni ste u BiH, pokrivate različite kulturne krugove. Ima li razlike među njima u aforizmu i odnosu prema njemu?
– Objavljivao sam u Pometu za urednikovanja pokojnog Ćiće Senjanovića. Tisuću i petsto aforizama. Rođen sam u BiH, „od Duvna“, od osme do trideset i osme živio sam u Splitu, Postira su „moje selo malo“, a sada sam u Metropoli, mjestu za zagrebni život. Sve te lokacije nemaju veze s mojim aforizmom jer aforizam izlazi iz mene, a ne iz mjesta. Samo ga tematski nebitno proširuje.
U svojim aforizmima taknete i Crkvu, politiku?
– Ja nisam pisac, ja sam zapisničar. Ne biram objekte svoje satire. Oni se sami nameću. Stoje u redu, a u tom redu sam i ja sam. Tu su moćni i nemoćni. Nitko nije izuzet. Ali, kako je red, moćni imaju prednost. Kada je riječ o visokom kleru, treba postaviti jednostavno pitanje: „Što ste učinili u dvije tisuće godina da bi se evanđelja ozbiljila?“
Smije li i mora li aforističar imati političko opredjeljenje?
– Smije, a ne mora. Bome i odgovarate aforistički. Imate li kakvih uzora? Kako nastaju Vaši aforizmi? – Nemam uzora, ali sam dužnik mnogima, od francuskih moralista do Karla Krausa, neizostavnog Leca, lirskog bitlsovskog Radovića, rolingstonskog Bulatovića VIB-a, pa do moje generacije Baljka i Margete. Kako se inspiriram? Nemam inspiraciju, tek slušam i postavljam pitanja i potpitanja, upadice… Nije teško biti satiričar. Treba samo reći ono što ljudi znaju, a ne žele čuti. Uz talent da se „zavrne rečenica“. I to je sve.
Jeste li nagrađivani?
– Nisam nagrađivan. Nisam se ni takmičio. Moj cilj je ne doći na start. Strano mi je ludilo nadmetanja. A volim igru, riječima i loptom. Kako je ovo razgovor za „Slobodnu“ rekao bih, kao hajdukovac, spajajući riječi i loptu: „Hajduk živi vječno, a kako stvari stoje, neće dugo.“
Slobodna Dalmacija/TN
aforizmi
•• Socijalni položaj pisca: piši propalo. •• Zagrljaj – prva faza gušenja. •• Napisao sam priču o ljubavi. Kratku priču. •• I Božja čestica je riješena prije one moje u katastru. •• Rat je horor, a poraće pornić. •• Cvjetovi zla su trajnice. •• Nemaju kruha? Neka jedu zastave.
Profesor Drmić obraća se čitateljima Tomislavnews.com
Dragi prijatelji, znanci, braćo i sestre,
šaljem vam ovaj mali intervju povodom moje nove knjige i obavijest onima koji za taj znameniti kulturni događaj još nisu čuli, nisu kupili knjigu, a imaju pedeset kuna. Svi koji žele kupiti knjigu nek se jave. Kao i kod prethodnih knjiga, popust imaju svi osim đaka, studenata, umirovljenika i boraca za ljudska prava. Aforizmi u ovoj knjizi su tematski složeni, a po cijeni kako slijedi.
Specifikacija:
Naslov „Maslinarstvo u Eskima“, naslov je do jaja. Kako su jaja u množini, uobičajeno 10 komada, najmanje 10 kuna (slovima,deset kuna)
Prva tematska jedinica naslovljena „piši propalo“ govori o piscima, pisanju, i njena cijena je ustanovljena sukladno izdvajanju iz proračuna za tu djelatnost. Dakle, 5 lipa (slovima, pet lipa).
Druga tematska jedinica naslovljena je „o ljubavnim vezama, lancima, užadi i drugim pomagalima“. Naslov već tako draška da , uz svu skromnost mogu tražiti 15 kuna. ( slovima, petnaest kuna)
Treća, „o sebi i oko sebe“ u kojoj možete doznati sve što bi kroz ključaonicu željeli vidjeti zahtjeva malo veći izdatak. 25 kuna (slovima, dvadeset i pet kuna).
Četvrta „oltarjmeri“ govori o kleru i za tu priču ne trebate platiti ništa. Štoviše, tko se javi autoru za ovo poglavlje može dobiti 5 kuna (slovima, pet kuna) od autora.
Peta „ mirko, pazi metak“ govori o ratu i oko rata. Ona nudi pouke koje su neprocjenjive, dakle 0 kuna. (slovima, nula kuna)
Šesta „senzacionalna novinarska otkrića, savjeti i zanimljivosti“, e tu se morate isprsiti. Zanima te, plati: 6 000 kuna ( slovima, šest tisuća kuna).
And finally „među nama“, među nama nek ne bude ništa zločesto pa neću uzimati pare. 0 kuna. (slovima, nula kuna).
Ukupno: šest tisuća četrdeset pet kuna i pet lipanj E sad vi izračunajte koliki je popust ako sve to dobijete za 50 kuna (naravno, osim đaka, studenata, umirovljenika i boraca za ljudska prava)
Srdačan pozdrav!
