Pravu sliku socijalnog stanja duvanjske općine teško je opisati u nekoliko rečenica s obzirom na sve veće probleme koji su u zadnje vrijeme pogodili ne samo našu općinu nego i BiH u cijelosti
Ilija Krišto diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu-Studij socijalnog rada. Nakon pripravničkog staža radio 5,5 godina u Centru za socijalni rad Posušje, a prije godinu dana imenovan je ravnateljem Centra za socijalnu skrb u Tomislavgradu. Trenutačno je na postdiplomskom doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje radi kao vanjski suradnik na Odsjeku za socijalni rad. Objavio tri znanstvena rada u koautorstvu na međunarodnim konferencijama. Rado je pristao odgovoriti na pitanja Tomislavnews.com, vezanim za socijalnu sliku duvanjske općine i o problemima u ovoj oblasti s kojima se, vjerujemo, svakodnevno susreće.
Razloga za razgovor s gospodinom Krištom je mnogo, a neposredan povod je osnivanje Udruga socijalnih radnika HBŽ, na kojoj je gospodin Krišto izabran za predsjednika Udruge.
Gospodine Krišto, kada i gdje je osnovana i koliko članova ima Udruga?
Udruga je osnovana u petak, 22. Ožujka, 2013. godine , u Tomislavgradu za područje cijele Hercegbosanske županije. Udruga trenutačno broji 20-tak članova iz Tomislavgrada i Livna, jer druge općine u Županiji, nažalost, trenutačno nemaju socijalnih radnika. Udruzi će vjerojatno pristupiti i studenti socijalnog rada, a njih također ima. Izabrano je sedam članova Predsjedništva koji su ujedno i dobili određena zaduženja u radu Udruge i to ovim redom: Julija Živko (zamjenica predsjednika), Anđa Beljan (tajnik Udruge), Branka Krišto (blagajnica Udruge), te Branka Bartulović, Adela Škaro i Nina Kuliš kao članovi Predsjedništva, a ja sam dobio povjerenje biti predsjednik Udruge. Također za predsjednicu Skupštine izabrana je Marija Maganjić , a za njenziog zamjenika Viktor Milanović, dok su u Nadzorni odbor imenovane Ivanka Ljubas (predsjednik), Emilija Zrno i Anica Vrdoljak.
Koji su glavni ciljevi Udruge?
Glavni ciljevi Udruge, između ostalog su unaprjeđenje djelatnosti socijalnog rada i socijalne politike, pitanja od općeg društvenog interesa , te suradnja s drugim relevantnim institucijama i NVO-ima. Jedna od glavnih djelatnosti Udruge je sudjelovanje u razmatranju dokumenata od značaja za društvo, ekonomski i socijalni položaj građana, ali i dati svoj doprinos donošenju i afirmaciji socijalne politike i socijalnog rada. Od Ministarstva rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih HBŽ-a Udruga je dobila suglasnost da u svom nazivu koristi ime Hercegbosanska Županija.
Gospodine Krišto, iznesite nam ukratko socijalnu sliku duvanjske općine, prvo općenito?
Pravu sliku socijalnog stanja duvanjske općine teško je opisati u nekoliko rečenica s obzirom na sve veće probleme koji su u zadnje vrijeme pogodili ne samo našu općinu nego i BiH u cijelosti. Trenutačno se na našoj evidenciji nalazi 178 korisnika stalne pomoći za uzdržavanje. U prošloj godini odrađeno je 176 zahtjeva za jednokratnu novčanu pomoć. Moramo spomenuti da pravo na temelju invaliditeta koristi 420 osoba sukladno Federalnom zakonu, a 84 osobe koristi pravo na tuđu njegu i pomoć sukladno Županijskom zakonu. Također, 18 osoba ima status civilnih žrtava rata, zdravstveno osiguranje koristi 439 osoba, a trenutačno 51 korisnici teče pravo temeljem porodiljne naknade za neuposlene. Centar također radi na poslovima maloljetnika u sukobu sa zakonom, kao i poslove skrbništva. Centar za socijalnu skrb Tomislavgrad priprema i projekt socijalnog mapiranja općine, iz kojeg bi se mogli bolje vidjeti stvarni pokazatelji socijalne slike općine.
Konkretno: koliko ima osoba iz Tomislavgrada smještenih u domove, zavode, institucije…izvan općine, a o kojima se brine Centar?
Trenutačno imamo 24 osobe smještene u četiri ustanove na teritoriju FBiH o kojima skrbi Centar.
Osim što im, pretpostavljamo, plaćate troškove smještaja ili liječenja, kako još brinete o njima, posjećujete li ih vi iz Centra, podsjećate li rodbinu da ih posjeti…?
Centar donosi rješenje o smještaju uz suglasnost Općine, a temeljem toga je i potpisnik ugovora o plaćanju troškova smještaja, s tim da sredstva dobiva iz Proračuna Općine Tomislavgrad , ukoliko osobe iz svoje imovine i prihoda ne mogu podmiriti troškove u potpunosti. Prošle godine djelatnici Centara su dva puta posjetili svoje štićenike smještene izvan Tomislavgrada, što je naša i zakonska i moralna obveza, a spremamo se za novu posjetu u svibnju. Svake godine u siječnju dobivamo Izvješće o stanju štićenika za proteklu godinu iz kojih je, nažalost, vidljivo da pojedinim štićenicima nije bilo nikakve posjete od strane rodbine, a to ne bih posebno komentirao, nego bih onima koji su zaboravili svoje bližnje ostavio malo razmišljati o toj činjenici. Štićenike u Staračkom domu u Tomislavgradu, naravno, posjećujemo češće. U studenom 2012. Godine, zajedno s Duhovno-humanitarnom udrugom Kap ljubavi i duvanjskom Framom, posjećen je Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, a tom prilikom donirana je veća količina pelena, koju je osigurala Udruga Kap ljubavi.
Koliko iznose troškovi njihovog smještaja ili liječenja i tko i kako to plaća?
Troškovi smještaja u ustanovama kojima je osnivač Federacija BiH imaju ujednačenu cijenu i dan smještaja je 26,00 KM, dok se cijena smještaja u Staračkom domu kreće ovisno o stanju smještene osobe (pokretna, polupokretna, nepokretna). O načinu plaćanja već sam spomenuo.
Koliko ima osoba na području Tomislavgrada koji primaju stalnu materijalnu pomoć i kolika je ta pomoć? Je li to na županijskoj razini?
Već sam spomenuo da 178 osoba prima stalnu novčanu pomoć za uzdržavanje koja iznosi 100,00 KM mjesečno, što je regulirano Županijskim zakonom o socijalnoj skrbi.
Postoji li socijalna služba koja redovito obilazi stare i nemoćne ili idete kod njih po dojavi, po pozivu, po potrebi?
Služba, koja bi u tom smislu pružala njegu i pomoć u kući ne postoji, a Centar svoje korisnike, koji su najčešće starije osobe, obilazi redovno kada je terenski dan, a naravno i po dojavi, pa bilo to od strane policije, medicinskih djelatnika, mjesne zajednice ili susjeda.
Koliko u Centru ima socijalnih radnika/ca i je li to dovoljno za potrebe općine?
Bolna točka svih Centara, pa tako i našeg, je manjak stručnih djelatnika. U Centru za socijalnu skrb Tomislavgrad uposlene su dvije socijalne radnice, a i ja sam socijalni radnik. Nedavno je izišao pravilnik na razini FBiH koji predviđa da na 4000 stanovnika treba biti uposlen jedan socijalni radnik. Pa, eto, možete sami procijeniti. Naravno, bilo bi bolje da nas ima više uposlenih kao i stručnih djelatnika drugih profesija, ali svjesni smo situacije u kojoj živimo, kao i nedostatku financijskih sredstava za nove uposlenike, pa nastojimo odraditi posao najbolje što možemo, a često i ostajanjem nakon radnog vremena.
Kakvu imate suradnju s ustanovama, računajući i Staračke domove, gdje su smješteni vaši štićenici, a kakvu suradnju s resornim ministrom u HBŽ, u Federaciji, u B i H?
Suradnja s našim Staračkim domom je odlična, a moram reći da su nam oni najčešće ti koji u danom socijalnom momentu iznalaze smještaj za hitne slučajeve, što im se i ovim putom zahvaljujem. S ostalim ustanovama suradnja je također odlična što se tiče potreba naših štićenika. Suradnja s resornim ministarstvima je također dobra, jer su u pitanju tekući poslovi koje obavljamo, a naravno češća komunikacija sa Županijskim resornim ministarstvom je neizbježna i od njih dobivamo punu podršku i razumijevanje. Moram spomenuti dobru suradnju s policijom u Tomislavgradu kao i s Domom zdravlja Tomislavgrad , te s Osnovnom školom Ivana Mažuranića u Tomislavgradu, i da ne zaboravim, s našim osnivačem Općinom Tomislavgrad, kao i s Udrugom Nada i Kap ljubavi.
Ovo su, rekla bih, bila pitanja o redovitoj djelatnosti Centra i pretpostavljam lakša pitanja: koliko ima nasilja u duvanjskim obiteljima i kakvo je tu stanje? Koliko ste puta, recimo, prošle godine intervenirali u takvim obiteljima i što je najčešći uzrok ili povod nasilju?
Nasilje u obitelji je poznato od kada postoji i čovjek i ,nažalost, uvijek ga je bilo i ,nažalost, uvijek će se i događati, pa tako ni duvanjski kraj nije cijepljen protiv nasilja. Najčešći uzrok nasilja je alkohol, koji često razara odnose u obitelji, a u zadnje vrijeme veliki je problem i teška materijalna situacija. Naravno, dužnost Centra je prijaviti nasilje u obitelji, a to je dužnost i ostalih institucija, ali i svakog čovjeka, međutim, često se pred ovom problematikom zatvaraju oči. Nakon prijave nadležnoj Policijskoj upravi, svi daljnji postupci su u ovlasti tužiteljstva i suda, a Centar ostaje u ulozi savjetodavnog rada i kao pružatelj materijalne pomoći. U 2012. godini Centar je imao 10 slučajeva nasilja u obitelji.
Možete li kao ravnatelj Centra, socijalni radnik, reći koji su Vam poslovi najteži na radnom mjestu, koji Vam teško padaju?
To je teško reći, jer svaki slučaj je zaseban i treba mu pristupiti na najbolji mogući način, pazeći, naravno, na slovo Zakona. Nema univerzalnog modela reagiranja ili postupanja s određenom strankom, već se svakom problemu pristupa individualno. Najteže pada kada niste u stanju pomoći nekome, a znate da je u stanju socijalne potrebe, ali se pri tome nikako ne može uklopiti u propisani zakonski okvir. To je, vjerujte, najgori dio ovoga posla, ne samo meni nego svima nama koji radimo u Centru. Na svu sreću u Centru radi odlična „ekipa“ pa smo sami sebi ujedno i kolege i terapeuti.
Znamo da Vi intervenirate u rastavama brakova ukoliko se supružnici sporazumno, mirno, ne razvode, da morate štititi djecu. Ima li, odnosno, bude li takvih intervencija?
Centar sudjeluje i u mirnom rješavanju bračnih sporova, jer Centar po Obiteljskom zakonu FBiH ima pravo i obvezu izmijeniti sporazum roditelja ukoliko je on štetan za djecu. U svakom brakorazvodnom postupku Centar sudjeluje od samog početka, pa tako i u sudskim postupcima. Svrha mu je zaštiti interese maloljetne djece, pa nas često znaju i optuživati da smo na strani jednog ili drugog bračnog druga, a mi ne smijemo o ovim postupcima ništa iznositi u javnost, jer nas u tome sprječava etika našeg posla.
Možete li procijeniti: je li manje nasilja, osobito nasilja u obitelji, po Vašim spoznajama, u malim sredinama, od nasilja u velikim gradovima, gdje su ljudi otuđeniji?
Ovo je zanimljivo sa stajalište znanstvenog istraživanja, pa da bi se moglo točno odgovoriti bilo bi dobro provesti istraživanje na ovu temu. Spoznaje do kojih sam došao radeći ovaj posao je taj da u malim sredinama to još uvijek krije zbog sramote i neinformiranosti, dok su u većim gradovima ljudi više informirani i postoji veća mogućnost pomoći. Veliku ulogu u većim gradovima imaju i nevladine organizacije koje se bave ovom problematikom, pa tako ispada da je statistički više prijava nasilja u obitelji u većim gradovima. Naš Centar je uspostavio suradnju s NVO Žene BiH iz Mostara, kod kojih možemo u kritičnom trenutku smjestiti žrtvu u sigurnu kuću, a ova je trenutačno najbliža Tomislavgradu.
Nakon svih ovih nezgodnih pitanja, osobno Vas pitam jeste li zadovoljni na poslu?
Naravno da sam zadovoljan. U današnje vrijeme imati posao velika je sreća, a bio bih bezobrazan prema toliko nezaposlenih ljudi bilo što drugo i pomisliti, a pogotovo reći.
Ima te li slobodnog vremena i kako ga, kao mlad čovjek, provodite u Tomislavgradu (pjevanje u zboru, hobi, prijatelji…)
Imam dosta obveza, ali za sebe uvijek nađem slobodnog vremena. S dragim osobama volim popiti kavicu u svom omiljenom kafiću. Pjevanje u velikom župnom zboru Sv. N. Tavelića je ono što volim i za što ću uvijek naći vremena, jer se tu najviše odmorim, a ove godine je 20 godina od kada sam član našeg zbora.
Na kraju, uobičajeno, poruka Vašim štićenicima, odnosno siromašnijem dijelu pučanstva, jer „bogati se sami za sebe pobrinu“, ali i onima na vlasti koji odlučuju koliki će komad kruha dati onima koji ga ne mogu, nemaju za što kupiti?
Nemam tu ništa posebno poručiti, jer od poruka naši štićenici neće bolje živjeti. Nadam se da će ova prava, koja se redovito isplaćuju i ostati redovita, a da za ona prava koja još nemamo biti konačno i usvojena, misleći pri tome najprije o dječjem doplatku, znajući da je u Županiji natalitet u opadanju. Ja ne želim nikoga posebno isticati, ali moram priznati da Ministarstvo rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih HBŽ-a do sada uspijeva redovito osigurati novčana sredstva i nadam se da će tako i ostati.
I poruka čitateljicama i čitateljima TN diljem svijeta, jer nema gdje ih nema, na sreću?
S obzirom da već znamo da naša dijaspora godinama pomaže rodnom kraju kroz razne humanitarne donacije, a i na druge načine, nadat ćemo se da će tako i ostati jer, ipak, mi Duvnjaci imamo još onoga ljudskog u sebi, pri tom misleći na sve Duvnjake, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost, svi smo mi samo obični ljudi i svatko od nas je vrijedan ljudskog dostojanstva.
Svim našim štićenicima kao i čitateljima TN katoličke vjeroispovijesti želim ovom prigodom, u ime djelatnika Centra za socijalnu skrb Tomislavgrad i u svoje osobno ime, zaželjeti sretan i blagoslovljen Uskrs!
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
NAPOMENA: Gospodin Krišto nam je kazao kako se , kad ima snijega na zemlji, ne voli slikat, pa smo odabrali ove slike s njegovog profila na FB!
