NJEGOVOJ OBITELJI BOGATSTVO DONOSI NEVOLJE ‘Zbog djece su me dva puta opljačkali, a zbog sestre Marije Šole izgubio sam milijune’
Marijan Šarić financirao je prije dvije godine postavljanje spomenika gastarbajteru na autobusnom kolodvoru u Tomislavgradu
Marijan Šarić (59), jedan od najbogatijih Hrvata kojeg zovu i ‘dobri tajkun iz Sesveta’, generalni zastupnik Samsunga, vlasnik tvrtke Europatrade, Karlovačke banke i Marijan centra na Bolu na Braču, otvoreno govori o svojoj poslovnoj karijeri, bolesti i drugim životnim problemima koji su ga snašli, a u koje su ga uvukli članovi njegove obitelji. No, on se na nikoga ne ljuti… Ime Marijana Šarića postalo je kroz godine sinonim za Europatrade i kvalitetne uvozne televizore, mobitele i drugu tehniku. Unatoč vrtoglavom poslovnom uspjehu, koji ga je lansirao među najbogatije Hrvate, Šariću ne cvjetaju ruže.
Uz progresivnu multiplu sklerozu, koja mu otežava svakodnevni život, i probleme vezane uz Karlovačku banku, poduzetnik je ovih dana drugi put opljačkan. Kradljivci su mu iz kuće u Sesvetama odnijeli više od milijun i pol kuna u gotovom novcu i unikatnom zlatnom nakitu. Iako su lopovi brzo pronađeni, nakit još nije lociran.
Još se nije ni slegla priča o njegovom bivšem zetu Zoranu Petroviću i njegovoj desetoročlanoj skupini koja je Šarića godinama ozbiljno pljačkala, za što je Petrović nedavno osuđen na 4,5 godine zatvora nakon petipolgodišnjeg sudskog procesa, a Šarić se ponovno druži s policijskim istražiteljima, slažući mozaik najnovije pljačkeSkupina je u Šarićevu kuću u Ivankovićevoj ušla kada nikoga nije bilo doma. Kako je jedan od njih, prvoosumnjičeni Ante Č., bivši dečko Šarićeve kćeri, znao je da će Šarići ostaviti ključ ulaznih vrata pokraj ulaza. A očigledno je znao i da baš tog dana u rezidenciji obitelji poznatog poduzetnika neće raditi ni videonadzor, jer su ličioci upravo završili posao i sustav videonadzora bio je isključen.
Jasno je i da su pljačkaši znali što traže, jer u kući nisu napravili velik nered. Išli su ciljano po zlato i novac.
– Tu su bile dijamantne ogrlice, prstenje s dijamantima, nakit velike vrijednosti. A opet, neke vrijedne stvari, poput dva skupocjena Rolexa, nisu uzeli. Očito su išli samo po zlato i novac, a za satove nisu ni znali – govori Marijan Šarić u svom uredu, sjedištu Europatradea u Sesvetama, odakle je prije 20-ak godina krenuo u posao masovne prodaje Samsungovih proizvoda.
U međuvremenu je saznao i pozadinu pljačke. Vođa pljačkaša i bivši dečko njegove kćeri zapao je u ozbiljne financijske probleme nakon što nije vratio posuđeni novac lokalnoj skupini Janjevaca. Pljačka mu se činila rješenjem svih problema.
Zanimljivo, Šarić se na njega ne ljuti. Kada govori o njegovim problemima s dugovima, kao da ga opravdava. Uostalom, mnogi ga zovu ‘dobri tajkun iz Sesveta’, jer je uvijek pomagao svima iz svoje okoline, a i mnogim nepoznatim ljudima, što se njemu baš ne vraća uvijek na isti način.
– Uvijek sam nastojao pomagati ljudima, biti dobar prema svima… Danas kada vidim kako mi se to vraća, počeo sam razmišljati da to možda ipak nije najbolji način, ali takav sam, drukčije ne znam – priča tužnim glasom.
Na kćerinog bivšeg dečka, koji ga je prošloga tjedna opljačkao, ne ljuti se dijelom valjda i zato što Šariću novac nije najvažnija stvar na svijetu, a opaka bolest koju vuče godinama to mu je zorno pokazala. Unatoč najboljim liječnicima, Šarić unazad nekoliko godina više ne može hodati ni voziti automobile. Potonje ga je posebno pogodilo, jer u svojoj kolekciji ima Porsche i Ferrarri, a nekada je bio prepoznatljiv po svom Mercedesu SLR, prvom u državi.
Mnogo je toga u čemu je Šarić bio prvi. Prvi je, još dok je živio u Njemačkoj, ozbiljno prodavao videorekordere gastarbajterima iz bivše Jugoslavije, prvi je u Hrvatskoj otvorio dutyfree shop, prvi je kupio privatnu barokomoru…
Sve je počelo 1970., kada je tada 15-godišnji Šarić odlučio otisnuti se u svijet. Živio je u siromašnoj radničkoj obitelji u Grabovici kod Tomislavgrada, pa krenuo za ocem u Njemačku. Tamo je završio zanat, postavši finomehaničar. U struci je neko vrijeme radio, no ona ga nikada nije pretjerano zanimala, iako je bez problema dobivao poslove u najvećim kompanijama, poput BMW-a. No, Šarić je u duši bio odličan trgovac. Znao je prepoznati priliku, oplemeniti novac, prodati. Stoga je taj talent počeo obilato koristiti. U Münchenu je ubrzo niknula njegova trgovina elektroničkih uređaja koja je stekla kultni status među “Jugićima”, jer su u njoj svi kupovali jeftinu tehničku robu, pa je krijumčarili preko granice i izbjegavali carinu. Stotinjak metara dalje na Goethestrasse slične su dućane imali Josip Gucić, Frane Pašalić i obitelj Krolo, no nitko nije uspio prodati toliko kao Šarić koji će u šali reći da je vikendom cijela Jugoslavija bila u Münchenu, a najveći dio u njegovoj trgovini. Ljubo Česić Rojs često je kupovao po deset videorekordera, koje bi preprodavao po Hercegovini. Nije se na tome obogatio, ali je mogao dobro zaraditi.
– Mnogi su tako zarađivali, a meni to nije smetalo jer smo svi bili zadovoljni – ja jer sam prodao, oni jer bi preprodali – prisjeća se. No, pravi biznis počeo je tek s dolaskom 90-ih i vladinim dopuštenjem da se u novoformiranu Hrvatsku smije uvoziti.
Otvorio sam tada na Ilici prvi dutyfree shop u Hrvatskoj. To je bilo ludilo, eldorado. Ljudi su stajali u redu da bi potrošili novac kod mene. Znali su mi donositi čokolade ili male poklone samo da nekoga pustim preko reda u trgovinu. Kao da smo doktori, a ne trgovci! Robu smo prodavali direktno s kamiona iz Njemačke, tisuće i tisuće videorekordera, televizora i drugih uređaja prodani su na taj način. Tada smo imali oko milijun maraka prometa. Dnevno! A velik dio tog novca bio je dobit! Sjećam se da sam 1990. na švicarskom računu imao pet milijuna maraka, a neki današnji tajkuni tada nisu imali ni sto maraka u džepu – iskren je Šarić.
Ponosan je na svoj uspjeh jer iza njega nisu repovi privatizacijskih afera i kriminalnih skandala, već je novac stekao isključivo radom i uz dosta – sreće. Jer, nakon te 1990., kada je Šarić gotovo preko noći stekao enormno bogatstvo na “djutiću”, uslijedio je poziv iz Samsunga. Bila je to tada malena, gotovo posve nepoznata korejska tvrtka koja se bavila proizvodnjom elektroničkih uređaja. Šariću su čak nudili opciju da na svoje televizore stavljaju ime Europatradea, dok su za TV-a sa svojim natpisom tražili samo pet dolara više po komadu. Šarić je tako postao ekskluzivni zastupnik tvrtke za koju nitko nije ni znao.
No, dogodilo se ono što nitko, pa ni sam Šarić, nije mogao predvidjeti. Malena korejska tvrtka u poslovnom je smislu eksplodirala i postala jedna od najmoćnijih svjetskih korporacija, koja drži primat na svjetskom tržištu elektroničkih uređaja, a u Hrvatskoj Samsungovi uređaji pokrivaju gotovo 50 posto tržišta. I svi su prodani preko Europatradea. Tako se Šariću dogodio još jedan “eldorado”, poslovni bum na kakav nije mogao računati. No, baš kada je trebalo početi uživati u plodovima rada, Šarića je, iznebuha, pogodila multipla skleroza.
(nastavlja se)
Jutarnji list/TN
