Kata je gospođa u godinama, kako dobro izgleda sramota je reći da je baka, a je, ako ima neviste i unuke, malo se ona ljutne kad je netko osim kuće čeljadi zovne babom, pa i bakom…
Dobra zdravlja, a uvijek nekako nježna, dugo se već bolka, ali ne ono uobičajeno kako se raspada, kako je boli sve živo, kako je mislila da neće osvanut, kako jedva diše…,nekako ona to sve zavije u svilene opise, i bolest i žalost.
Pa kad nedavno sjede oči u oči poznatom liječniku, on poče ohrabrujuće:
– Gospođo, vi tako dobro izgledati ne vjerujem kako Vas nešto boli?
– Pa i nije nešto, gospodin doktore, ali me cijelu noć nekako stezalo, pa prostite, evo ispod prsiju, baš ovde između – poče polako Anđa pokazujući rukom između dobro očuvanih grudi.
– Kako Vas je točno stezalo?
– Ovako doktore, ko da mi je neko mrtvouzice svezo neku lijepu šarenu mašnicu baš ovde na sridini, pa niti je mogu odvezat ni pririzat, a ta mašnica samo što ne pukne, pa ko guma, steže se, rasteže kako kod ja dišem, ko neka pumpica, da izvinete doktore.
– A draga gospođo, imate li još kakvih problema, osim s tom mašnicom?
– Ma imam, ali nekako mi nezgodno o tome, ustvari, zato sam i došla, ali, to nešto s probavom, što god poidem… – i tu Kata opet zastade, snebiva se, crveni se, znoji.
– Samo Vi pričajte, recite sve što Vam smeta! Kakva Vam je stolica?
– O, gospodin doktore, to je neobično, čudno, kako ću, ne mogu ja o tom pričat, mogu li na to pitanje odgovorit pismeno?
– Dobro, može, evo vam papir i olovka pa napišite, sačekat ću ja!- malo se smješka doktor, ali…
– Sad mi baš nezgodno, mogu li ja to kod kuće, ono, kao pismeni sastav za domaću zadaću?
– Može gospođo, samo pazite što je tema, pa samo o tomu, dakle, o stolici!
– Znam, doktore, eto mene sutra sa sastavom o…o…, znam…, sve ću ja to lipo opisat, kako lipo, a… – sva zbunjena, oznojena i zajapurena u licu, uz kratko “Zbogom”, istrča gospođa Kata iz ordinacije, pa se naglo vrati:
– Doktore, mogu li ja to svojim ričim opisat, ne školski, nego nako, kako se meni čini…?
www.tomislavnews.com
