Kako i dolikuje kraljevskom gradu, svi žitelji su u toplom, nisu gladni, a zahvaljujući, prije svega, dobrim susjedima, ali i općinskim službama, humanitarnim udrugama i humanitarnim akcijama…
Poznato je, ali nije na odmet ponoviti, kako su Duvnjaci socijalno osjetljivi ljudi, kako je većina njih suosjećajna, milostiva, spremna pomoći i u pomoć priteći svojim bližima u svakoj nevolji. Očituje se tu u svakoj humanitarnoj akciji, o sudjelovanju u humanitarnim večerima, na javnim priredbama, Duvanjskim večerima u humanitarne svrhe…
Međutim, mnogo je načina na koje Duvanjke i Duvnjaci pomažu potrebitima, a da se o tomu malo zna i malo piše, objavljuje. To onima koji pomažu, koji od srca darivaju i nije bitno, oni se drže one“Vidi Bog“ i to im je dovoljna hvala za sva dobročinstva.
Uvjerili smo se u to i u ove hladne dane, kada je temperatura i do minus 16, minus 20 stupnjeva, bura puše, a snijeg i poledica na zemlji.
Nazvali smo pet predsjednika mjesnih zajednica ili poznati nam ljudi u udaljenim duvanjskim selima, a u kojima žive, najčešće, starci. Pitali smo ih ima li potrebitih u njihovim selima, bilo da nemaju drva ili hrane, ima li im tko pomoći ako su stari i nemoćni?
Od svih smo dobili gotovo isti odgovor: ima starijih i nemoćnih, ali rodbina i susjedi priteknu u pomoć donijeti drva, naložiti vatru, otići u trgovinu, tako da nema ni beskućnika, ni gladnih, nikomu nije hladno- Takvi odgovori uistinu ohrabruju i vraćaju vjeru u ljude u dobrotu ljudskog srca.
Ni u Centru za socijanu skrb u Tomislavgradu nemaju saznanja da je netko nezbrinut, da je bez hrane. Kažu da su uoči blagdana posjetili korisnike materijane pomoći, potrebitima odnijeli hranu i druge potrepštine. Uoči blagdana pronašli su i smještaj za jednog beskućnika. Kažu da postoji mogućnost da su nekima zamrzle vodovodne cijevi pa nemaju vode, da nekima treba naložiti vatru, donijeti drva, otići po lijekove, ali tu susjedi koji uvijek priteknu. I u Centru naglašavaju kako su ljudi u duvanjskoj općini još uvijek spremni pomoći susjedima, obići ih ako su stari i bolesni, što je lijep i u današnje vrijeme koristan običaj.
Ističu kako ima slučajeva da djeca odu u inozemstvo, a ostanu stari roditelji prepušteni sami sebi, pa da nije dobrih ljudi, najčešće susjeda, ne bi bilo dobro. Nekada je važnije „poviriti“ starcima u kuću i upitati ih kako su, nego bilo kakva materijalna pomoć-
I najpoznatija Humanitarna udruga na ovim prostorima „Kap ljubavi“, a koju vodi fra Jozo Radoš Đoka redovito, a posebno još za blagdane, posjećuje stare i nemoćne, potrebitima dijeli pomoć u hrani i drugim potrepštinama. I ne samo u duvanjskoj općini.
Potom smo razgovarali i s Jozom Jakićem, pomoćnikom načelnika Tomislavgrada za Civilnu zaštitu, koji nam je kazao kako tijekom blagdana i ovih hladnih dana nitko se nije obraćao Službi civilne zaštite za bilo kakvu pomoć, oni su spremni odazvati se na svaki poziv. Izniman je bio slučaj ovih dana dopreme vode jednoj obitelji.
„Bilo kakvu pomoć obiteljima, ljudima, naravno, što je u našoj moći, spremni smo odmah pružiti. Vatrogasno društvo Tomislavgrad dežura neprekidno, 24 sata dnevno, i dovoljno je nazvati ih na 352123, a ovisno o potrebi, oni dojavlju Stožeru, Službi civilne zaštite ili nekomu drugom tko može pomoći. Dakle, samo treba nazvati Vatrogasno društvo“, kaže gospodin Jakić.
Na kraju smo nazvali i načelnika Općine Tomislavgrad Ivana Vukadina koji nam je kazao kako, po njegovom saznanju, a pozivajući se i na evidenciju Centara za socijalnu skrb, u Tomislavgradu nema beskućnika i nema onih kojima bi trebalo biti hladno u kući, a nema ni gladnih. I načelnik ističe socijalnu osjetljivost duvanjskih ljudi koje još nije zahvatila otuđenost, u smislu „baš me briga za susjede“, jer su tako odgojeni da se brinu i o svojim bližnjima, što ne znači samo kućnu čeljad, nego i susjede, ali i sve one kojima treba pomoć. Duvnjaci su poznati po velikom srcu i širokoj duši.
I oduvijek je bilo tako, jer, sjetite se Raosovih Prosjaka i sinova i čuvene rečenice dida Kikaša : „Matane, dite moje, spremaj torbu (prosjačku) ajmo u Duvno. Kad nigdi nema u Duvnu ima“!
Pa i danas je tako, jer je samo u najvećoj duvanjskoj župi, onoj gradskoj, nešto manje od 400 domaćinstava u kojima živi samo jedano čeljade, uglavnom staro, a često i bolesno. I da nije dobrih ljudi, susjeda…
www.tomislavnews.com /Foto: Davor Đikić
