I KAMEN BI PROPLAKAO
Kad se sjetim majko samo
Da nas digneš žrtve tvoje
I kamen bi proplakao
Kako neće oko moje
Sa planine vjetar puše
Po poljima maglu nosi
Za brigu mi stara majko
Kako živiš i kakao si
Teško mi je stara majko
Ti u selu osta sama
Što ne mogu doći češće
Tužno mi se srce slama
Okrutan je nekad život
To si dobro osjetila
Sve poključaj i ostavi
Čekamo te majko mila
Volim i ja doći majko
Obać svoju rodnu kuću
I pojesti sa ognjišta
Pogaču i pitu vruću
Naše mjesto sad je pusto
Kao da je vrijeme stalo
Nekada nas tristotinjak
U njemu se sastajalo.
Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće
