TOMISLAVGRAD I TUĐINA
Rodila me Hrvatica majka
U Brišniku kraj Tomislavgrada
Gastarbaiter postao sam pravi
Bauštela suđena mi sada
S roditeljim u tuđinu ode
Rodnu kuću pustu ostavio
Grad Tomislav napustio rodni
I djevojku koju sam volio
Dijaspora nije nikom laka
Dugi dani a još duže noći
Grad Tomislav svake noći sanjam
I trenutak kad ću kući poći
Daljina je učinila svoje
Razdvojeni patili smo jako
Volimo se ali smo daleko
Nismo mogli izdržati tako
Ispred kuće skupljaju se svati
Veseli su stričevi i strine
Ujna, ujak, bratići i tetke
Svi igraju trusu od miline.
Autor: Ivan Čuljak, Rovišće
