Kakva su to vremena bila, u mom selu nitko nije smio navijati za nikoga, osim za Hajduk. Ako je i imao želju, brzo ga je napustila, rekao bivši trener Sandre Perković
Na Poljud je svratio i Ivan Ivančić, legendarni bacač kugle, bivši trener Sandre Perković, danas trener mladih bacača. Legendarni Div ili Trendžo, kako ga zovu, svratio je dati podršku svom Hajduku, za kojega navija dugi niz godina.
– Dolazio sam kao dječak iz rodne Grabovice pored Duvna gledati Hajduka na Stari plac. Rođen sam 1937. i ne mogu zaboraviti legendarnu 1950. i prvenstvo bez poraza – kazao je Ivančić i nabrojao početnih 11 igrača tadašnje momčadi.
– Tko ih ne bi volio, kad su bili toliko superiorni. Meni nije bilo teško putovati dan i noć samo da ih vidim uživo. Nije bilo televizije, samo ponekad radio prijenos… Vukas je dao tri gola Engleskoj za Europu… Kad će to netko ponoviti? Nikad.
Hajduk je u krizi, ali Ivančić vjeruje da će se opet vratiti slavni dani.
– Svi smo mi u krizi, ali vrijeme ide, onaj tko je nekad bio veliki, može opet biti. Ja to Hajduku od srca želim. Živio sam 30 godina u Beogradu, gledao bezbroj derbija, ali najdraža mi je pobjeda nad Partizanom 6:1, koju sam gledao s Matom Parlovom, najboljim sportašem Jugoslavije i Hrvatske svih vremena.
Iako je nastupao za Crvenu Zvezdu, Ivančić je na glavi uvijek nosio Hajdukovu kapu.
– Hajduk je jedini klub u bivšoj Jugoslaviji, s kojim je Zvezda imala negativan skor, 56 – 53 za Hajduk. Znači da je Hajduk najbolji…
Iako danas radi u Dinamu, Ivančić ne krije da će u derbiju navijati za Hajduka.
– U Dinamu zarađujem kruh, Mamić je moj rođak, ali Hajduk je Hajduk. Ne mogu da ne kažem koliko je Mamić dobar čovjek, dobrotvor. Da nema njega Atletski klub Dinamo bi propao, on nam je glavni sponzor. On daje svima, pomogao je liječenju tolikima, izgradio kuće za one koji nemaju…. Meni je dao 50.000 kuna za projekt Olimpijade u Riu…. Ako bi trebalo predložiti osobu godine, on bi za mene bio u najužem izboru.
Ivančić je od Hajduka i grada Splita dobio prigodne poklone, a Hajdukov dres s njemu sretnim brojem 37 je poljubio.
– Eh, da je meni bilo u Grabovici imati bilo što s grbom Hajduka, volio bih to više od New Yorka. Kakva su to vremena bila, u mom selu nitko nije smio navijati za nikoga, osim za Hajduk. Ako je i imao želju, brzo ga je napustila – nasmijao se legendarni trener, kojega je Hajduk uvijek inspirirao.
– Jednom zgodom igrači Hajduka su bili gosti na dvoranskom prvenstvu u atletici, mislim ’67. Sjećam se da je Nadoveza dan ranije postigao gol, a ja sam u prvom hitcu bacio rekord. Sve zbog Hajduka.
24sata
