DJEDOVINA
Čuvat valja stečevine stare,
podvornice što pune ambare.
Djedim našim žuljevite ruke,
satkale su uz goleme muke.
A i otcim što su ih kopali,
dok se nismo s njima oprostili.
Čuvaj sine, djedovinu svoju,
koja jamči i budućnost tvoju.
Kad ne siješ, ti stijega zabodi,
nek’ se znade da si u slobodi.
Dok vijori, vjetar dok ga njiše,
svaki Hrvat punim plućim diše.
Za njega smo mnoge bitke bili,
mi smo sine za njeg krvcu lili.
Dok je stijega, zemlje oranice,
nema gladi kad ima pšenice.
Kad je ora, ti zrno usadi,
čekaj sjetvu, gladi se po bradi.
Prekriži se i pomoli Bogu,
to ostavljam, drugo i ne mogu.
Čuvaj sine običaje naše,
svetkuj Svece, čuvaj Očenaše.
I hrvatsku trobojnicu svetu,
na križ tako često razapetu.
Dok je križa, naše trobojnice,
dok je sina, kćeri Hrvatice.
Bit će naša i budućnost bolja,
bit će žita, zasijanih polja.
Hrvatica sve dok ima sina,
opstat mora tvoja djedovina.
Ivan Stanić Švabo
Wien, 17. kolovoza 2020.
www.tomislavnews.com